Islam i životna okolina

Braćo i sestre u islamu! Danas 12. rebiu-l-ahira 1429.h., što odgovara 18. aprilu 2008. godine, hutbu sam naslovio sa “Islam i životna okolina”. Za pomenutu temu sam se opredijelio iz razloga što se 22. april obilježava kao Dan Planete Zemlje.

Sveobuhvatnost i univerzalnost čiste vjere islama, koja je ujedno i najbolji koncept života, čini ga aktuelnim i aktivnim sudionikom u svim dešavanjima kroz historiju čovječanstva, tako da ne postoji područje u kojem islam nije dao svoj sud, opažanje i koncept ispravnog življenja. Na nepresušnim izvorima Allahove, dž.š., Objave i čistog sunneta Poslanika, s.a.v.s., u kojima su općenito, a često i detaljno pojašnjeni svi propisi vezani za ovaj i budući svijet, nalazimo i upute po pitanju zaštite životne okoline, o čemu savremena svijet govori i na tome aktivno radi tek u posljednjih nekoliko decenija.

Kaže Allah, dž.š., u 126. ajetu Sure An-Nisa’:“Allahovo je ono što je na nebesima i što je na Zemlji i Allah sve zna. (Suretu An-Nisa’: 126)Allahu, s.w.t., sve pripada i Njegovo znanje obuhvata sva stvorenja. Čovjek je jedino razumno slobodoumno biće, kojem je Allah, dž.š., Zemlju učinio mjestom boravka, a njega je odredio namjesnikom, pa je čovjek dužan da u skladu sa Objavom izgrađuje duhovnu i materijalnu stranu života na Zemlji. Pored organskog živog svijeta, kojeg čine: ljudi, životinje i biljke, postoji i anorganski “mrtvi” svijet, kao što su: zemlja, rude, voda itd.. Znači, čovjek je kao Allahov, dž.š., namjesnik na Zemlji dužan da štiti i pomaže sve što mu je dato na raspolaganje i on ima mogućnost racionalnog korištenja svega onoga što je halal. Poslanik, s.a.v.s., nas je učio da sva Allahova, dž.š., stvorenja imaju svoja prava i da su to posebni svjetovi. On, s.a.v.s., nas podučava: kako da se ponašamo na javnim mjestima i putevima, jer “put ima svoj hakk (pravo)”, on nas podučava da je dio imana “da sa puta sklonimo ono što nam smeta”, on nam naređuje održavanje čistoće tijela, odijela i mjesta boravka, on nas podučava na koji način da jedemo i pijemo, na koji način da koristimo blagodati koje nam je naš Gospodar podario i td..Pitka voda je velika Allahova, s.w.t., blagodat koju često zanemarujemo, a njenu pravu vrijednost posebno razumiju oni koji su bili iskušani sa žeđu.

Kaže Allah, s.w.t., u ajetima od 68. – 70., Sure Al-Waki’a:”Kažite vi meni, vodu koju pijete,”(68) “da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo?”(69) “Ako želimo možemo slanom da je učinimo – pa zašto niste zahvalni?”(70) (Suretu Al–Waki‘a, 68-70)Zasigurno ljudima ne bi trebalo veće iskušenje od toga da im Allah, s.w.t., pitku vodu učini slanom ili da im oteža dolazak do nje, jer onda ona ne bi bila za piće i navodnjavanje i biljni i životinjski svijet ne bi mogli opstati.A u 30. ajetu Sure El-Mulk, Allah, dž.š., nam postavlja jednostavno pitanje:“Reci: Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuću vodu dati?” (Suretu El–Mulk, 30)Zbog globalnog zatopljenja i zagađenja, uz još mnoge druge faktore nesmotrenog ljudskog djelovanja, poput bespotrebnog trošenja vode, nestašica pitke vode se već nameće kao ozbiljna prijetnja i problem. Neki analitičari čak smatraju da bi voda mogla biti jedan od glavnih uzroka ratova u budućnosti, pa čak i u ovom našem stoljeću. Vraćajući se sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nalazimo jasne preporuke da se voda ne troši bespotrebno i da se ne rasipa, pa makar to bilo i prilikom uzimanja abdesta, koji je osnovni uvjet za obavljanje namaza.

Prenosi Abdullah ibn Amr, r.a., da je Muhammed, s.a.v.s., jednom naišao pored Sa‘da, r.a., koji je uzimao abdest, pa mu je rekao: ” Kakvo je to rasipanje, o Sa‘de?” On upita: ”Zar se i prilikom abdesta može rasipati (voda)?” Reče Poslanik, s.a.v.s.: ”Da, pa makar se nalazio pored rijeke koja teče.” (Ahmed)Poslanik, s.a.v.s., je zabranio mokrenje u stajaću vodu, što otvrđuju sahih predaje.Ujedinjeni narodi su 22. mart proglasili međunarodnim danom vode i oni su potpuno zabrinuti za budućnost čovječanstva. Oni iznose podatak da dnevno 5000 djece umire zbog nedostatka vode ili njene zagađenosti koju je čovjek svojim nesavjesnim radom i životom zagadio. Oni tvrde da oko milijardu stanovnika naše planete ili jedna šestina nema pristupa čistoj vodi.

Podaci su zaista zabrinjavajući i mi smo toga potpuno svjesni, a stručnjaci priznaju da i ova naša generacija osjeća posljedice “povratnih prirodnih računa” za svoj nesavjestan odnos prema prirodi u obliku globalnog zagađenja, globalnog zagrijavanja, efekta staklene bašče itd..Ujedinjene nacije imaju za cilj raznim kampanjama i projektima do 2015. godine reducirati ovaj broj od milijardu stanovnika zemaljske kugle, koji nemaju pristup čistoj vodi, na pola milijarde.Osnovni islamski princip na kojem vjernik gradi svoj odnos prema čitavoj prirodi je proizašao da sve pripada Allahu, dž.š., da je On Stvoritelj svega i da je čovjek pred Njim odgovoran za svoj odnos prema prirodi.

Allah, dž.š, je uslovio postojanje ovih blagodati u vidu opskrbe za sva stvorenja, vjerovanjem u Njega, zahvalom na tim blagodatima i slijedenjem Njegovog “središnjeg” (umjerenog) metoda njihovog korištenja. Kaže Allah, dž.š., u 60. ajetu

Sure Al-Bekare, govoreći o Benu Israilu:“Jedite i pijte Allahove darove i ne činite zlo na Zemlji!” (Suretu Al–Bekare,  60)Čovjek ne koristi pravilno Allahove, dž.š, blagodati, niti se adekvatno zahvaljuje Njemu, na tim blagodatima. On misli da te blagodati ne mogu nestati, te nekontrolisano udovoljava svojim željama, kroz crpljenje resursa i na taj način on prekoračuje Allahove, dž.š, zabrane i izaziva poremećaje u prirodi, a oni mogu imati katastrofalne posljedice, kao što su: zagađenost zraka, kopna, slatkih voda, mora, oštećenje ozonskog omotača, klimatski poremećaji, kisele kiše, uništenje određenih vrsta u prirodi, čime se narušava ravnoteža i td..Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike ugledao čovjeka koji je svoju nogu stavio na vrat ovce i pred njenim očima oštrio nož želeći da je zakolje, pa mu se Poslanik, s.a.v.s., obratio riječima: ”Zašto to nisi učinio ranije? Zar želiš da je usmrtiš dva puta?” (Hakim)

Prenosi Abdullah ibn Omer, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko bude mučio nešto što ima dušu, a zatim se ne pokaje, Allah će njega mučiti na Sudnjem danu.” ( Ahmed)Poznat je slučaj žene koja je ušla u vatru zbog mačke koju je zatvorila, nije je nahranila ni napojila, niti je pustila da sama sebi traži opskrbu, pa je umrla. (Buharija)Prema tome, nehuman odnos prema životinji može biti razlogom kazne u džehennemu, ali isto tako lijep postupak prema životinjama može biti razlogom oprosta grijeha i ulaska u džennet. Allah, dž.š., je oprostio prostitutki iz Benu Israila koja se smilovala žednom psu i napojila ga. (Muslim)U mučenje životinja spada i organiziranje borbi pasa, bikova, horoza ili nekih drugih životinja, što je od davnina poznat običaj,  prilikom čega priproste mase ispoljavaju niske strasti, uživajući u patnji nerazumnih bića, kladeći se na svoje favorite. Posljednjih godina pod pritiskom udruženja za zaštitu životinja, neke evropske zemlje su zabranile ovakve vidove borbi. Islam je daleko prije ”civilizirane Evrope” dao svoju riječ o ovome. U tom smislu je predaja koju prenosi Abdullah ibn Abbas, r.a.: ”Poslanik, s.a.v.s., je zabranio međusobno zavađanje životinja.” (Tirmizija)