Tesko je pisati o skolskim drugovima i drugaricama kojih vise nema. Prijetelji koje smo imali tada ostaju urezani duboko u nasim srcima. Nijhov nestanak, njihov odlazak sa ovoga svijeta nas pogadja i osjecamo nenadoknadiv gubitak zbog toga.. Kao da dio nas odlazi…
Prodjose mi razne misli kroz glavu, pa gdje su Mujesirini skolski drugovi, drugarice, prijatelji, poznanici…
Pa mozemo li odvojiti bar malo paznje bar za Selmu, Mujesiriu mladju kcerku, koja ide u osmi razred.
Nije to nikakva pomoc ili neki drugi vid humanitarnih akcija ovo je moj poziv da ne zaboravimo nase ljude, nase skolske drugove I drugarice, da pripazimo njihovu djecu, jer Selma je sa nekih 10 godina ostala bez majke. Majka – pa svi znamo sta znaci rijec majka. Majka je nesto sto nema zamjene a ove dvije djevojke su je izgubile kada im je majcina ljubav bila najpotrebnija…
Selma – kcerka Mujesire a.r.
Tesko je pisati o skolskim drugovima i drugaricama kojih vise nema. Prijetelji koje smo imali tada ostaju urezani duboko u nasim srcima. Nijhov nestanak, njihov odlazak sa ovoga svijeta nas pogadja i osjecamo nenadoknadiv gubitak zbog toga.. Kao da dio nas odlazi…
Moja prijateljica MujesiraTorlak je jedan primjer svega toga. Umrla je prije pet godina tacnije 13.3.2007..
Tesko me je pogodila njena smrt, s obzirom da smo kako u skoli tako i u firmi bile dobre prijateljice..
Mujesira je zivjela u Lepenici kod Rogatice. Udala se odmah poslije skole u Rogaticu ali je taj brak bio kratkotrajan i… Ponovo se udaje, ovaj put u Gorazde. Ostale smo u kontaktu i poslije toga. Isla sam kod nje i bila srecna vidjevsi njenu srecu. Napokon je nasla svoj smiraj svoj dom svoju srecu…
Dolaze i djeca, dvije kcerke Lemana, a nesto kasnije poslije rata i Selma.. Sreci nigdje kraja…
Rat je ucinio da se mnoge stvari poremete, sticajem raznih okolnosti, nazalost na gore…
Mujesira se razboljela. Dugo se borila sa svojom bolescu, nastojala ju je pobjediti i izdici se iznad toga…
Ali.. protiv sudbine se ne moze. Ono sto nam je propisano to ce i da bude…
Tako je i bilo Mujesira umire, ostaju dvije kcerke i muz…
Zadnjih dana sam nesto milila o njoj. Grizla me neka savijest i jucer pozvah Avdu u Gorazde da vidim kako je kako zive, kako su kcerke, idu li u skolu itd..
Iznenadio se i po glasu vidim da je na neki nacin uzbudjen..
Kaze da ga niko za cijelo ovo vrijeme od Mujesirine smrti nije zvao (osim rodbine) da pita sta je sa njima…
Cijela prica me je rasplakala i rsatuzila I ponikla me da vam ovo napisem…
I meni su suze krenule…
Avdo radi, zivi u svojoj kuci zajedno sa kcerkama i majkom, ali i Mujesirinom majkom koju je Avdo poslije Mujesirine smrti doveo u Gorazde i sada se stara i o njoj. Samo da vas podsjetim da je i Mujesirina starija sestra Bisera umrla isto od opake bolesti a umro je i Mujesirin otac tako da je Mujesirina majka ostala sama..
Jedina primanja koja imaju jeste Avdina plata ..
Mladja kcerka ide u osnovnu i osmi je razred, a starija je zavrsila Pravni fakultet u Sarajevu i trenutno je bez zaposlenja kao i mnogi nasi Bosanci i Hercegovci…
Prodjose mi razne misli kroz glavu, pa gdje su Mujesirini skolski drugovi, drugarice, prijatelji, poznanici…
Pa mozemo li odvojiti bar malo paznje i novca bar za Selmu koja ide u osmi razred.
Nije to nikakva pomoc ili neki drugi vid humanitarnih akcija ovo je moj poziv da ne zaboravimo nase ljude, nase skolske drugove I drugarice, da pripazimo njihovu djecu, jer Selma je sa nekih 10 godina ostala bez majke. Majka – pa svi znamo sta znaci rijec majka. Majka je nesto sto nema zamjene a ove dvije djevojke su je izgubile kada im je majcina ljubav bila najpotrebnija…
Ovu su samo moja razmisljanja jer Avdina primanja nisu dovoljna da bi obezbjedio lagodan zivot, kako sebi tako i svojim kcerkama te svojoj i mujesirinoj majci…
Ali eto meni dodje da ovo napisem i da prombam animirati prvo njene skolske drugarice a onda i vas dragi citaoci na nasoj stranici, na Facebooku i web stranicama…
Ovo je moj poziv da obradujemo Selmu sa jednom bilo godisnjom bilo jednokratnom stipendijom. Da joj prilikom urucivanja novca kazem da je ovo samo mali dio nase paznje i da je njena majka zasluzila I mnogo, mnogo vise od toga… Samo to bih joj rekla I zagrlila bih je jako, a taj zagrljaj bi joj vjerovatno rekao mnogo vise od bilo koje rijeci…
Pozivam sve da se odazovete jer pruzanjem paznje i pomoci drugima, pomazemo sami sebi…
Svoje priloge saljite na moj konto radi sto manjih vasih troskova, a ja cu vas putem stranice uredno obavjestavati o sakupljenim sredstvima..
Uplate iz inostranstva na ime:
Nermina Aksamija
Moja adresa:
Jacob Hansens Vej 32 02. tv.,
5260Odense S
Danmark
Banka i konto:
Danske Bank
IBAN – DK9330003580421962
S.W.I.F.T. – DABADKKK
Ako bude zainteresovanih za uplate iz BiH naknadno cemo naci modus kako uplatiti…
Ova humana gesta prikupljanja novcanih sredstava trajece mjesec dana i to od 16.2. – 16.3. 2012
Hvala svima unaprijed
Nermina Aksamija