U mjesecu Ramazanu na našoj stranici je ponuđena ideja svima koji žele da daju svoje vitre Galibu i Bulki to mogu poslati meni a ja ću lično vitre predati povratnicima u Purtiće. Javili su mi se tada istomišljenici koji takođe žele svoju obavezu uputiti u tom pravcu. Javiili su se Teva, pa Kaza, Dino, Esad, Behar, Mevlida, Dedo. Prikupljena sredstva od vitri sam lično predao ovoj porodici u selu Purtići. Proćitajte i pogledajte izvještaj…
Vitre za Galiba i Bulku.
Na nasoj stranici je objavljen tekst o povratku Galiba i Bulke Kacevic u Zepu, bolje receno u svoje selo Purtice.
Procitao sam sta je pisalo i pogledao slike koje su stajale ispod teksta ne znajuci da je taj tekst star skoro godinu dana.Moj instikt je proradio i zelja da se tim ljudima nekako pomogne, al kako. Napisao sam odgovor da pokusamo u mjesecu Ramazanu pokloniti svoje vitre, koje su dug svakom punoljetnom Muslimanu u toku mubarek mjeseca,kako za se tako i za svoje clanove porodice.
Nisam ni trepnuo kad se javise istomisljenici,koji takodje zele svoju obavezu uputiti u tom pravcu. Da odmah kazem jedan od prvih se javio Teva, pa Kaza, Dino, Esad, Behar, Mevlida, Dedo.
Za 15-stak dana pristigose uplate od svih koji su podrzali ovu akciju. Posto sam ja imao nijet vec od juna mjeseca docekati Bajram u Sarajevu,preuzeh obavezu da cu otici u Zepu i potraziti te povratnike.Nikada ranije nisam bio u Zepi, al preko knjige od nasega Mustafe Kurtica “Ratni dnevnik Zepa” osjecao sam da bih se mogao snaci na tom podrucju. Ipak sam u podsvijesti razmisljao da cu naci nekog ko poznaje taj kraj i koji ima zelju da me pomogne u tom nijetu.Sto kazu nasi stari: “Sve mislio na jedno smislio,mog rodjaka Irfana cu ja zamoliti pa ako ne bi mogao tek tada cu dalje razmisljati.
Kod Irfe
Tako brzo vrijeme proleti i Dedo se obre u Sarajevu. Iste veceri pozvase nas na Iftar kod zenine familije, sto nam ne bi mrsko jer je poslednji dan posta.
O tome cu jednom drugom prilikom jer to je bio poseban Iftar. Uglavnom, sutradan Bajram i sve sto prati ovaj mubarec.Zijareti, cestitanja, sve je drugacije nego u sredini u kojoj sam proveo dvije trecine moje starosti. Ambijent koji se ne moze docarati, tako da sam pozelio da svakog Bajrama ponovo budem u seheru. Posto sam obecao da cu zijaretiti mog rodjaka i njegovu porodicu, pokusao sam da nas najavim a ujedno i da sam siguran da su kuci. Pozovem broj koji sam ranije pribiljezio, javi se Irfanova supruga koju jos nikada nisam vidio,al ona je vec znala ko sam i lijepo se poselamismo pa onda Bajram cestitasmo obostrano. Pitam za mog rodjaka a ona kaze, bogami nemoze da pisne glas mu se uzeo.Ako cete biti kuci, dosli bi malo da vas zijaret ucinimo. Ni zavrsio nisam, cujem: Bujrum, dobro dosli.Spucam se u odijelo, nabacih kravatu koju nikad nisam nosio a moja visegratka se smije: Sta ce to bit da ti kravatu stavljas? E Bogami, to je posebna posjeta pa i taj luxsuz.
Zacas se nadjosmo pred vratima i dok mi prilazimo vec nas cekaju na balkonu i otvaraju vrata. Bogme tu se ispitasmo i bismo dobro pocasceni kao da smo neki zastidni gosti.Uz Irfanovo odobrenje uspijeh da se ulogujem na stranici i da se malko oglasim sa cestitkama iz sehera.
Pomenuh da bih trebao otici u Zepu i radi cega kao i da ne znam na taj kraj nista. Bez pitanja, ponudi se Irfan i veli: Icicu ja stobom, ja imam i auto, ne trebas se nikome moliti. Bogami svanu meni, jer nije sala na taj kraj mi je po prvi put, da cu stati nogom.
Na putu za Žepu
Tako posjedismo neko vrijeme, kad dodjose i novi gosti i malo u eglenu ne primijetismo da vrijeme promice ko da ga neko tjera. Poselamismo se i dogovorismo da u petak eser zore krenemo put Romanije. Posao je sa nama i Irfanov komsija, veli nisam nikad bio tamo pa eto sad mi se ukazaka prilika. Eh i meni je, odgovaram.Vozimo se gorom Romanijom a sunce izlazi i lijepo nas bodri na tom hajirli putu. Prelazimo Sokolac, palanka ko`sto je uvijek i bio, al jednosmjerna ulica kanom od autobuske do nakraj ima dvades` metara. MasaAllah, velim, sto su moderni imaju i jednosmjernu.
Vozimo se tako i lijepo se razgovaramo, malo vise ja nego oni pa se vajkam da him nisam presao u dosadu. Jok bolan, govore oba.Stigosmo do drevnog Han Pijeska, isti kao i prije sto je bio, prolazio sam u Vlasenicu 86-te, samo sto su zgrade jos vise oronule.Odvojismo se prema Podzeplju pa dalje prema Zepi. Negje oko pola puta do Purtica, tako mi se cini, stali smo na jednoj hajir cesmi i malo se razhladili. Naisli smo i na spomen plocu nasim sehidima koji su medju prvima poginuli za odbranu svog kucnog praga. Imao sam priliku da prodjem i legendarnim klancem koji se zove Budicin Potok u kojem su agresori dobili takvu lekciju da je nece zaboraviti do sudnjeg dana.
U Purticima kod Galiba i Bulke
Zastadosmo na jednoj krivini sa koje se vidi dobar dio Zepacke doline, napravih par snimaka i ako je prema Slapu jos magla. Napitasmo gdje i kako i nadjosmo bez poteskoca,al nikog ne bi kuci.
Nadnesemo se malo nad dolinu i cujemo neko se cuje u livadi malo nize. Poluglasno pozvah, imali koga? Odmah se zacu odgovor: ima, ima. Malo zatim pomoli se nana krepka i hitra, kakve mogu biti samo nane sa sela.Ispitasmo se i rekosmo sto smo dosli, al nam nema domacina. Izmako je, evo sad ode u dzamiju, veli nana Bulka.Tako malo posjedismo popricasmo i dobismo nekoliko savjeta o koristenju ljekovitog bilja i zasta je koje.
Bas za premuklost koja se kod Irfana jos nije popravila, rece nana da skuha caj od behara bazgovine(zohve) i da popije par soljica i dade nam nana po jednu pregrst.
Tako ja smislih nasu namjeru i Vitre cu ostaviti kod nane, a u dzamiji cu potraziti Galiba i onako mu samo sanuti ko smo gdje smo bili.
Objasnio sam sve i ostavio spisak imena koji su svoje vitre uputili muminima u Purtice. Zahvaljivanju nikad kraja , blagoslovu takodjer. U ime svih, nana je kazala, neka vam Allah dz.s .kabul ucini i ja sam u ime svih halalio.
Spisak ucesnika akcije Vitre za Galiba i Bulku
Nedim Cengic sa porodicom Tilburg Holandija – 50 €
Mehmed Kazic sa suprugom i kcerka Mersiha sa svojom porodicom, Aachen Njemacka -60 €
Esad Corovic sa porodicom Philippsburg Njemack – 60 €
Elvir Pasic sa porodicom London Engleska – 40 €
Mevlida Keist sa porodicom Karlsruhe Njemacka – 50 €
Zehrudin Sovsic prilog Karlsruhe Njemacka -20 €
Moja malenkost sa porodicom Karlsruhe Njemacka -100 €
——–
UKUPNO: 380 €
Novac urucen nani Bulki u Purticima 25.09.09.godine
U Žepi
Spustismo se do Zepe i nadjosmo domacina Galiba u kahvi pored dzamije, okahvenisasmo malo promuhabetismo i u tom razgovoru saznasmo da je Galiba u martu ove godine ujela zmija ispod snijega, jedva je prezivio. Mislim da je neko tada prenio vijest na nasoj stranici.
Imao je Galib jos vise nedaca i kao izbjeglica u Fojnici i nema bas dobre utiske sta je predevero u Fojnici .Zalosno je, al sta se moze,kaze sve ziva glava nadevera.
Poselamismo se i polazimo za Rogaticu kako bi stigli na dzuma namaz. Jos da napomenem da je Galib iznio lijepe rijeci pohvale prema medicinskom osoblju iz Han Pijeska prilikom prijema zbrinjavanja i prebacivanja za Sarajevo dok mu je zivot visio o koncu. Uputio je selame i zahvalnost svima koji su se odlucili i bas njemu uputili svoje Vitre. Takodje uputio je selame svim muminima sirom dunjaluka.
Polahko smo presli preko Brezove ravni, odakle smo jos jednom slikali Zepacku dolinu i preko Borika doprli u Rogaticu. O Rogi drugom prilikom.