Vikend u Rogatici – Kukavice, Herin Do

Broj pregleda: 356

Vikend u Rogatici (prica druga)

Kukavice, Herin Do
Subota 14 juli 2012

I evo nas vracamo se niz Pasic Kulu put Rogatice odakle odmah nastavljamo nanize kanjonom Rakitnice. Teferic u Kukavicama, kako to lijepo zvuci poslije svih ovih turobnih, poagresijskih godina. Zracak nade koji ulijeva toplinu u insana i govori nam da nas jos ima, da ipak nismo nestali sa ovog naseg lijepog rogatickog podneblja. Vijuga cesta ko i sama Rakitnica, sve je isto ko i prije dvadesetak godina samo auta urijetko prolaze i nikoga sresti. Brkin mlin, Tucin potok, Tvicina hair voda, Krivina puna udesno i odmah iza nje skrenusmo gore navise prema Gornjim Kukavicama. Sve isto, ma koda ni drvece nije centa poraslo a i ko da je svaki kamen na istom mjestu ko prije, tobe jarabi. Obnovljen je dobar dio kuca i s obzirom da je danas teferic imas osjecaj ko da se vrijeme vratilo na pocetak devedesetih. Srecemo poznata lica i domalo nas evo kod Doma. Sve puno auta i jedva nadjosmo mjesto skoro u jarku. Tresti muzika sa livade iznad brijega povrh samog doma. Idemo cestom navise ko da cemo Ziga kucama.

Sjecam se puno davnih vremena kada sam jos kao djecacic dolazio tu na teferic. Skupa sa mojim komsijom Ziikom Omeragicem kom su Zige i neka famelija mescin pa smo svracali i kod njih. Rucale se dobro pokajmacene i pomascene pite sa casom kisela mlijeka i sta jos ne. Ko sad da jedemo dodje mi nekako ukus na unutrasnju stranu usana. Nekad se i pendjeralo po Kukavicama… jah.

Udjosmo na tefericku livadu i gle cuda udarih prvo na mog dobrog ahbaba i starog radnog kolegu Alju Konakovica. Tu su jos njegova Rahima te Nijaz Sisic i Zulfo Sabanic, oba sa svojima. Reko da ja nisam pobrko pa stigli u Tmorni Do. Nemoze biti jer danas popodne kontamo navratiti kod Vehke Camdzije na Herin Do. Salim se ja malo jer smo bili kontali ako bude vremena jutros skoknuti i do Tmornog Dola ali zadrzasmo se u Lepenici pa onda odosmo za Kozice pa se nedade. A i Tmorni Do ce doci na red, ako Bog da, jer sam obeco Zuletu… Obradovah se staroj raji pa reko Alji da i ovjekovjecimo fotografijom ovaj nas susret. Zadnjih nekoliko predratnih godina sam, izmedju ostalih, provodio sa Aljom radeci u TPR-u na istom radnom mjestu. Ucio me metalnim majstorlucima i kako se uspjesno boriti kroz zivot… i evo me sucur Allahu dragom netreba mi pticijeg mlijeka. A poslijeratnih godina smo drugovali po Sarajevu dok nas sudbina ne baci na razlicite strane. On se vrati jos ja ako Bog da… Odmah iza njih su tu Rasim i Mesud iz Kujundzijevica, prezime Susa a sa njima je i Fudo Ferizovic. Rale je isto nasa stara raja iz TPR-a. Trebal dalje nabrajati sve poznata lica, pun teferic. I tako malo tamo malo vamo dok nestigosmo do pod sator da se osvjezimo. A i jes ugrijalo, gori zemlja. Nesmeta to mojim hodoljupcima pa se eno preznojavaju igrajuci u kolu. U pricama sa starom rajom leti vrijeme ko ludo. Naravno da sam se sreo i sa Vehkom Camdzijom pa se podsjetismo da sam mu obeco, jos prije par godina, da cu navratiti kod njih na Herin Do… Sta je ovom nasem narodu hoce aksam a niko se ne razilazi, tefericilo bi to haman svunoc…

Medju prvima krenusmo mi ali ne nanize vec navise. Vehko sa punim dzipom svoje druzine naprijed a mi za njima. Da makar zavida osejrimo malo pogled sa Herina Dola i da srknemo koji gutljaj kahve. Stigosmo za cas i pred nama se ukazase kuce. Ko iz bajke prokomentarisa neko od moji saputnika odusevljeno i bas je tako. Pet, sest kuca sve nanovo izgradjene i obasjane suncem koje je u laganom padu. Suncano predvecerje ijes pa to daje jos posebniju i carobniju ljepotu ovom divnom mjestu kao i prekrasnim pogledima na sve cetiri strane. Kako li tek izgledaju lijepo jutra sa izlazecim suncem… Bijahosmo pocasceni kahvom, studenom limunadom i kolacima od oblande, kako ih ja zovem, mada je mescin ispravno oblatna. O Vehki i njegovoj Vahidi necu puno pisati ovom prilikom jer sam im vec ranije posvetio jednu pricu na ovoj nasoj lijepoj rogatica.com… Vehko dise punim plucima na svom ognjistu i pokazuje mi ponosno bukvu koju je oborio svojim rukama govoreci kako mu je to bio cejf. Svoj na svome ko u nekadasnja dobra vremena…

Zapocesmo dosta tema ali svaku ostavismo samo onako nacetu jer nam vrijeme nedozvoljava, Mrak nas pokri neprimijetno pa pri odlasku sa Herina Dola moradosmo obecati nasim Camdzijama da cemo opet navratiti a sutra cemo se svakako vidjeti, na druzenju kod Mehmedovica na Sokolovini ispod samog Hrida. A sad nam valja stici jos na sijelo u Podljun kod nasih Ajanovica… Podljun i Sokolovina u sledecoj prici, ako Bog da…