Bila plata u TPR-u. Fahro trkom u onu PBS. Brzo je stigao na red i primio platu. Čim je smjesti u džep, otpuhnu i onako po terhanluku, sa onim svojim ahbabima krenu niz čaršiju, a na poznatu kotu kod Frnde.
– Daj nam po jednu!
Trajaše ova “jedna” do akšama. Vakat ići kući. Fahro polahko na Polipu, pa okolo putem prema Ahmetu Kartalu. Izađe na ravan, otpuhnu i nastavi prema kući. Stiže na vrata. Otvoreno k’o i uvijek.
– Rabija, Rabija. Đe li je bože?
Okrenu se prema štali i vidje svjetlo. Krenu nadajući se da će je naći. Uđe i vidje Rabiju da muze.
– Kad to dođe? Hajde.
Gledajući je onako zavrnutih dimija, pojavi mu se želja i japtisa na ženu.
– Ama, da pomuzem kravu.
Ali jok, Fahro japtiso k’o junfer.
– Ma bježi tamo!
Malo ga gurnu unazad, Fahro izgubi kontrolu i upade u krošnju. Usapi se on u krošnji sa rukama i nogama iznad krošnje. Pokuša da izađe, ali bezuspješno. Još ga je više ljutio Rabijin smijeh, pa onako oštro gruhnu:
– Rabija, preturi me!
Muzući kravu, kroz smijeh mu odgovori:
– Gotovo sam pomuzla, sad ću.
– Ama, preturi me – zasikta Fahro.
– Hoću!
Okrenu se i nasloni nogu na krošnju i preturi ga pravo u pilo. Pobježe sa kantom mlijeka u kuću uz zarazan smijeh. Koprcajući se zagalami :
– Platićeš mi!
Nekako se Fahro iskoprca, dođe do verande sav uvaljen u pilo i balegu, krenu u kuću, a Rabka izusti:
– Nemereš takav unutra. Skidaj se. Moraš se okupati.
Poče se Fahro skidati, a Rabija iznese lonac mlake vode i lončić da mu polije. Pomože mu i da se skine. Onako, ćin ćiplak stajaše na verandi i čekaše da mu polije. Samo što je krenula da ga kupa začu se:
– Akšamhajrula Fahro!
Okrenu se odakle dolazi pozdrav i zaučini nježno, onako kako je samo on to znao:
– Alahrazola kono!
I nastavi sa kupanjem.
Avgust 2011. god. Autor:
Dalija po kazivanju a.r. F. M.