”Udri bagru”, rece neko, koga je ta bagra, iznjedrla, dala mu platu, i poslala ga da stiti njihove interese, da ih predstavlja, da rjesava njihove probleme, da im pomaze. Rece neko kome je ta bagra dala vlast, i opila ga do te mjere da vise ne vidi dalje od svoje avlije, kancelarije, i ziro -racuna, opila ga, pa zaboravio da je i on do juce bio dio te bagre.
Ko da ih bije?
Neko ko je samo prije nekoliko sati obukao uniformu i dosao na posao, neko ko je samo prije nekoliko sati bio dio te bagre.
Koga da bije ?
Svog radnog kolegu kojeg je zamijenio na poslu, clanove porodice, komsije, da bije one sto su im upravo sad nestale ili primotale kraju rezerve i para i zimnice, koju su bili spremili, pa sad moraju za brasno, ulje i so da posude od komsije, da se upisu u veresijsku knjigu u trgovini, da se u krajnjem slucaju obrate kamatarima, kako bi do proljeca prehranili porodicu, kako bi ih dok opet ne pocnu sezonski radovi odrzali u zivotu.
A onda u potragu za raznoraznim bjelosvjetskim avanturistima i firaunima, u potragu za poslom, pa pola njima, a pola sebi. Oni koji budu imali vise srece naci ce posla i kod domacih bogatuna, radice od jutra do noci, da bi vratili dugove i obezbijedili nesto za sledecu zimu.
Pa zar njih da bije?
Mora, njih je najvise medju tom bagrom. Kako da ih bije, kad su ga u skoli ucili da je njegova osnovna zadaca da stiti interese, prava, dostojanstvo i imovinu svakog gradjanina, svakog covjeka, da mu se nadje pri ruci, da zaustavi kabadahije koji ga bilo gdje i bilo kad ugrozavaju, da zaustavi, lopove, pljackase, ubice, ucjenjivace.
Tesko je biti onaj koji treba da bije bagru, samo kad mu naredi neka naduvana mjesina, koja je izgubila svaku vezu sa stvarnoscu, koja je predozirana i zaludjena vlascu, gore nego bilo koji narkoman drogom.
Dobra je ova nasa bagra, dobra i izdrzljiva, dvadeset godina u zemlji gdje je urnek ustava, ustav, gdje je i obican lokalni mocnik iznad zakona, gdje zakone pisu i brisu razne interesne grupe, pa i pojedinci, gdje je rijec poglavice jaca i od zakona, i od morala, gdje se zakoni, selektivno primjenjuju, “i po babu i po stricevima”, nije lahko, ali” izdrzace Suljo”, govorili su i govore.
Hoce, ali dokle?
Suljo mora svake godine zaraditi, sebi, porodici, raznim huliganima i prevarantima, ogromnom broju parazita i zohara, pa i za vracanje dugova koje je neko uzeo u njegovo ime i koji su se izgubili u magli.
Ne znam dokle ce Suljo izdrzati, ali znam, a trebali bi znati I napuhani baloni, ako Sulji prije pukne film, prije nego grbaca, bice belaja.