Da je stanje normalno kao sto nije, Bakir, Fahro i Zlatko bi bili u jednoj stranci, nekoj plemickoj. Stranci koja bi zastupala interese bogatih, koji bi svoje bogatstvo stitili javno, jer nije sramota biti bogat
DJECA SA SILJTETA
Nisu oni krivi sto su pravo iz matere pali na siljte, ni zato sto je medicinska sestra dolazila sedam dana svaki dan, da provjeri kako napreduju, a onda preko reda ulazili na djecije odjelenje, kad se malo zarumene od temperature. Nisu oni krivi ni zato sto su zanovijetali sta ce i koliko jesti, i zato sto su za to vrijeme nosili najskuplju odjecu i obucu i mijenjali je kad im padne na pamet. Ni sto su im poslije roditelji kupili kucu ili stan, i ostavili nasljedstvo. Nisu.
Nisu oni krivi ni onima sto su pravo iz matere pali na slamu ili na slamaricu, ni sto su ih zuljali predjni peskiri, ni zato sto su plakali po nekoliko sati dok mater opere ves, namiri stoku ili spremi ocu koji dolazi iz rudnika ili sa gradjevine rucak. Nisu, ni zato sto su morali da nose odjecu i obucu od starijeg brata ili sestre. Ni zato sto su plakali dok neko ne donese flasu mlijeka ili vrecicu brasna. Ni sto je vecina od njih citav zivot provela po memljivim podrumima ili teskom mukom napravila kucu dopola, nikad zavrsenu. Nisu.
To je realnost, ne samo kod nas, nego u cijelom svijetu, to se mora prihvatiti i pomiriti se stim. Mora se prihvatiti i cinjenica da je veliki broj njih, obrazovan, lijepo vaspitan, bogat, da se brinu, i da im je to glavana briga, da sacuvaju to sto imaju, i uvecaju ako mogu. Od te cinjenice niti treba, niti se moze pobjeci. To je i normalno i moralno.
Procitah skoro negdje; “ u ovoj zemlji nista nije normalno”. Pa onako malo poredim ovdasnje, gdje je otprilike sve u nekim normalnim granicama. I ovdje ima onih iz siljteta i iz slamarice. Ima njih i tamo i u gradu i na selu.
Gledam ovih dana i citam, tamo demonstracije, stranacke konvencije, pocela predizborna, a bezbeli ce ljetos i treca stranka poceti sa svojom promocijom, malo drugacijom, oni ce to po haremima, organizovace iftare, vjerski sluzbenici ce onako neprimijetno reci da su najbolji, da ce se drzava raspasti ako oni odu. A i prvi i drugi i treci se pozivaju na narod, isti program. Ovi ovdje se pozivaju na birace, na svoje glasace. Tamo svi hoce narod. Valjda kod SDP- a ostala navika iz jednopartiskog sistema, a SDA je svakako vise pokret nego stranka. Vidim da i ovi iz SSB svojataju narod.
Da je stanje normalno kao sto nije, Bakir, Fahro i Zlatko bi bili u jednoj stranci, nekoj plemickoj. Stranci koja bi zastupala interese bogatih, koji bi svoje bogatstvo stitili javno, jer nije sramota biti bogat. Zvuci pomalo apsurdno ali je istina; oni i njihovi prijatelji, nisu nikad stajali u redu za humanitarnu, nikad nisu osjetili kako to izgleda biti gladan, oni su u kontejnere samo ubacivali ali nikad iz njih nisu vadili, oni ne znaju kako to izgleda kad neko mora ici na kazan crvenog krsta, oni ne znaju kako to izgleda kad ti neki mangup stoji iznad glave a ti mu moras rimbaciti za dvadeset maraka cijeli dan, oni ne znaju kako se trgovcu u prodavnici smrkne pred ocima kad mu neko trazi ulja i brasna na veresiju, oni ne znaju kako se osjeca covjek koji izadje u setnju sa djetetom pa skuplja po dzepovima za pet cevapa, oni ne znaju kako place radnik sa osamnaest godina staza kad mu gazda nenajavljeno da otkaz. Oni jednostavno za to nemaju sluha ne mogu da to shvate, oni su optereceni nekim velikim problemima, ovo su za njih sitnice.
Da je normalno SDP bi svoje birace trazio u tim siromasnim, socijalnim kategorijama, medju radnicima, medu srednjim stalezom, ako ga uopste u BiH ima.
Mislio sam da ce SDA nekad postati centar, stranka koja ce svoju biracku bazu imati medju sitnim preduzetnicima i seljacima, ali od tog nema nista.
Mislio sam da ce se ljudi navici na cinjenicu da svaki covjek, svaka stranka, ima i pravo i obavezu, da brine o drzavi i o naciji, da ce se jednom rijesiti te rijeci ”pstriotizam”, koju svi rabe a niko joj ni definiciju ne zna, i da nece nasijedati vise na te floskule, ali otprilike da ce i na sledecim izborima pobijediti populizam i oni koji budu imali vise para.
Nije realno da bogati mogu raditi protiv sebe, to ne trba ni ocekivati, ni dirati to sto su naslijedili i posteno stekli, ali ono sto su bespravno uvrnuli, treba im staviti do znanja onu, Njegosa drugog ”ceracemo se jos”.
Ova tri imena sam slucajno pomenuo ali hocu da kazem da su oni sa slamarice koji su to zaboravili mnogo opasniji.