Piše: Hakija Muftić
03/01/12 12:58
Tada, 24. decembra 1941. godine, bio sam u Rogatici kada je iznenada, nevjerovatnom brzinom, ulicama grada prenesena radosna vijest: – Drug Tito, Vrhovni štab i proleteri dolaze, dočekajmo naše spasioce. Tu vijest prenosila je rogatička omladina sa kojom je bio i Fehim
Nedavno je na groblju Bare u Sarajevu uz prisustvo porodice, rodbine, drugova, prijatelja i brojnih Sarajlija ispraćen na vječni počinak Fehim Krajina, još jedan Titov borac koji spada među najmlađe partizane narodno-oslobodilačke borbe od 1941-1945. godine. Rođen je u Rogatici 1929. godine.
Krajem 1941, u tada već oslobođenoj Rogatici, sa grupom naprednih omladinaca raznosio je informativni materijal o partizanskim borbama protiv Nijemaca i domaćih izdajnika, dolazio u Partizanski dom gdje se omladina okupljala, slušala predavanja i bavila se kulturno-zabavnom aktivnošću.
Od Koševa do Breze
Tada, 24. decembra 1941. godine, bio sam u Rogatici kada je iznenada, nevjerovatnom brzinom, ulicama grada prenesena radosna vijest: – Drug Tito, Vrhovni štab i proleteri dolaze, dočekajmo naše spasioce. Tu vijest prenosila je rogatička omladina sa kojom je bio i Fehim. Nismo dugo čekali, došao je drug Tito, Vrhovni štab i Prva proleterska brigada. Nikad ništa radosnije građani Rogatice nisu doživjeli, a za mnoge je to bio spas od četničkih zlodjela, pa tako i za Fehima.
Bježeći od četničkih zločina sa preživjelim Bošnjacima iz Rogatice preko Romanije 1942. godine, Fehim je zajedno sa roditeljima stigao u Sarajevo. Smješteni su na Vratnik. Odmah je pristupio Narodno-oslobodilačkom pokretu i bio veoma aktivan u ilegalnom radu. Zbog mladosti, odlazak u partizane je pomjeran, ali na uporno traženje 1944. godine sa grupom svojih ilegalaca Sarajlija preko Igmana došao je u Konjički partizanski odred, a zatim u XI brigadu 29. hercegovačke divizije. Poslije oslobođenja Konjica, Fehimova brigada je dobila zadatak da presiječe povlačenje njemačke vojske, oslobađa gradove, te tjera neprijatelja. Preko Travnika, Jajca, Bihaća i dalje Fehim je sa XI brigadom stigao u Sloveniju i učestvovao u oslobađanju Ljubljanje i Kranja. Sve vrijeme bio je na prvoj borbenoj liniji, pokazao se vrlo hrabar, snalažljiv, iskusan borac. Sa nepunih 16 godina života, spadao je među najmlađe partizane koji su se, u bivšoj Jugoslaviji, borili za oslobođenje svoje domovine protiv njemačkih okupatora i domaćih izdajnika. Odlikovan je Ordenom za zasluge za narod, Ordenom bratstva i jedinstva i drugim visokim priznanjima.
Kao što je bio hrabar i istrajan u partizanskim borbama, takav je bio i u radu. Odlučan, uporan, spreman da pomogne, dobar organizator na poslovima i funkcijama koje je obavljao u privredi i drugim djelatnostima od načelnika za privredu, direktora preduzeća i drugim. Bilo je znano, što Fehim preuzme da uradi to će i biti sigurno završeno u roku. Svojom upornošću uspio je da se dalje obrazuje, završio je studije i usavršio se u financijskoj struci.
Bio je angažovan u društveno-političkom radu, u organima vlasti i brojnim organizacijama od mjesne zajednice do člana Savjeta saveza antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini. Kao aktivista učestvovao je u većini radnih akcija izgradnje Sarajeva i njegovih komunalija: Sportski stadion Koševo, izgradnja škola, stanova i drugih objekata. Kada su bile organizovane radne akcije da se pomogne rudnicima da što više izvade uglja, jer su to bile državne potrebe, išao je u Rudnik Breza i zajedno sa rudarima silazio u jamu i kopao crno zlato. Bio je ponosan učešćem u radu i oplemenjivanjem ljudskih vrlina na radnim akcijama. On je istinski shvatao šta su prave vrijednosti čovjekovog življenja i djelovanja – pomoći drugim, zajednička nesebična izgradnja svoje domovine i drugo što donosi napredak.
U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu u opkoljenom Sarajevu pomagao je komšijama i drugim, posebno izbjeglicama. Dok je bio predsjednik Mjesne zajednice Ciglane brižno je radio na svemu onome što će građanima ovog naselja olakšati savlađivanje ratnih posljedica.
Prema porodici i rodbini bio je veoma brižan. Sa dobroćudnom suprugom Hatidžom Điđom brinuo je da kćerke Vildana, Amra i Vesna završe fakultete. One su danas vrsni stručnjaci čime se roditelji ponose. Prave vrjednice pažnjom i drugim nesebično uzvraćaju svojim najbližima.
Originalni tekst iz Oslobodjenja procitajte u nasem forumu:
http://www.rogatica.com/index.php?option=com_fireboard&Itemid=53&func=view&catid=29&id=31504#31504
(Izvor: Oslobodjenje)
Rahmetli Fehim Krajina na redovnom druzenju sa svojim starim Rogaticanima.
Slike su napravljene pocetkom maja 2011.godine u Sarajevu.
Fotografije uradio Teva.