Neposredan povod za ovu temu je posljednji genocid Cionista nad nezaštićenim Palestincima u Gazi. Ono što nas posebno treba zabrinuti je indiferentan odnos ummeta u pogledu pomenutog genocida.
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –
hatib: Nezim Halilović Muderris – hutba: 26/2014 – 03. zu-l-ka’de 1435.H. / 29. avgust 2014.g.
PALESTINA NA SAVJESTI UMMETA I ČOVJEČANSTVA
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Palestina na savjesti ummeta i čovječanstva. Neposredan povod za ovu temu je posljednji genocid Cionista nad nezaštićenim Palestincima u Gazi. Ono što nas posebno treba zabrinuti je indiferentan odnos ummeta u pogledu pomenutog genocida. Glas muslimanske javnosti je prigušen i nedorečen, dok u isto vrijeme sve veći broj nemuslimana protestvuje širom svijeta i osuđuje cionističke zločine.
Pozadina kontinuiranih židovskih napada se vidi iz njihovih jasnih ciljeva, te poimanja svijeta, koji oni dijele na dva dijela: Židove i ostale. Židovi su po njima odabrani narod, a svi ostali su zli ljudi. Dozvola uzurpiranja tuđih svetinja je dio njihovog vjerskog ubjeđenja, o čemu Kur’an govori u 75. ajetu Sure Alu Imran:
…ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لَيْسَ عَلَيْنَا فِي الْأُمِّيِّينَ سَبِيلٌ وَيَقُولُونَ عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ وَهُمْ يَعْلَمُونَ
Oni govore: “Nama nije grijeh što učinimo neukima.” I oni na Allaha svjesno iznose laži!
Kakvog li apsurda i kakve li sramote da vlade velikog broja muslimanskih zemalja čak nisu spremne ni osuditi zločine u Palestini, a kamoli da preduzmu neke konkretne korake?!
Kakve li sramote za ulemu nekih muslimanskih zemalja koja u vrijeme stravičnih zločina nad Palestincima ne samo da nije spremna da podigne svoj glas, već raspravlja o meselama tipa „jedenja hrane prstima ili uz korištenje kašike, viljuške i noža“ ili vodi polemiku o dužini brade i džulabije?! Zato neka preispita iman svako od nas ko je ravnodušan po pitanju stradanja golorukog Palestinskog naroda!
Svaki ubijeni nedužni Palestinac smo ubijeni ja i ti brate i sesto, svako izmasakrirano palestinsko dijete je izmasakrirano moje i tvoje dijete, svaka porušena palestinska kuća je moja i tvoja porušena kuća, svaka neprospavana noć Palestinaca provedena u strahu je moja i tvoja noć i svaka patnja Palestinaca je naša zajednička patnja! Palestina je ispit za sve nas, ona je mjerilo jačine našega imana i spremnosti na žrtvu, ona nas uči i opominje, ona nas budi i otriježnjuje i ona nas zove i čeka naš odgovor!
Braćo i sestre, Cionisti su 21. avgusta 1969. godine zapalili Mesdžidu-l-Aksa. Sjećanje na ovaj dan je podsjećanje ummeta na ono šta se desilo ne samo toga dana, već šta se dešava na prostoru okupirane Palestine, od 1917. godine, kada je Palestina okupirana od strane Velike Britanije, a potom nakon proglašenja Izraela 1948. godine, te okupacije cijele Palestine i dijelova Sinaja i Golanske visoravni 1967. godine.
Mesdžidu-l-Aksa je braćo i sestre prva Kibla ummeta, naš treći Harem i mjesto Israa, odakle se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdigao na najviše nebo. Na Palestinu ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ima pravo i u isto vrijeme veliku i časnu obavezu njenog oslobađanja i čuvanja, jer se u njoj nalazi prva Kibla ummeta. Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, drugi halifa Hulefai-rašidina je Palestinu uvakufio pokoljenjima koja dolaze poslije, a vakuf se mora čuvati, pa i životima najhrabrijih i najiskrenijih mu’mina.
Formiranje države Izrael je politička i historijska prevara, a po riječima Rože Garodija: “Izrael ne posjeduje legitimitet; ni historijski, ni Biblijski, ni pravni, u pogledu prostora na kojem je osnovan!”
Ben Gorion je još davno rekao: “Najbolji tumač i komentator Tevrata je vojska”. Tu filozofiju Cionisti su sproveli u djelo pokoljem stanovnika Dir Jasina u Palestini i u šatorskom naselju Sabra i Šatila, nad palestinskim izbjeglicama u Libanu. U arapskom selu, Dir Jasin, je 9. aprila 1948. godine pobijeno svo palestinsko stanovništvo (ljudi, žene, djeca i starci) od strane vojske iz Argona, pod vođstvom Begina, koji je ponosno zapisao: “Država Izrael se ne bi mogla uspostaviti da nije bilo pobjede u Dir Jasinu”. Taj pokolj nad nejači on naziva pobjedom?!
Izrael ne odustaje od svojih snova o proširenju i njhova zamišljena zemlja ili kako oni kažu “Obećana zemlja” se proteže između Nila i Eufrata. Oni ne poštuju međunarodne konvencije i kada god potpišu primirje, oni ga u stvari razumiju samo kao novu pripremu za još žešći napad u cilju ostvarenja zacrtanih ciljeva.
Izrael se ne pokorava sili logike već logici sile. Oni su tako postupili čak i sa Allahom, od Čijih su se propisa odmetnuli, pa kada je Tur nadvijen nad njima poput hlada, pomislili su da će pasti na njih i pokorili su Mu se.
Židovi smatraju Kuds jednim od najvažnijih pitanja Jevreja, jer se tamo po njihovu mišljenju nalazi njihova kibla, koju su izgubili prije 2000 godina. Zato ne čude riječi Bena Goriona: “Izrael nema nikakve vrijednosti bez Kudsa, a Kuds nema nikakve vrijednosti bez Hrama!”
Jedan od najekstremičnijih jevrejskih vođa je 17. septembra 1998. godine između ostalog rekao: “Iznad zemlje Hrama će se zavioriti zastava Izraela, tamo neće biti ni Stijene, ni Kupole, ni džamije, nego samo zastava Izraela. To je sveta zadaća naše generacije.”
Cionisti tvrde da se na mjestu današnjeg Mesdžidu-l-Aksaa nekada nalazio tzv. Solomonov hram, a država Izrael je, prema njihovim shvatanjima, nezamisliva bez tog hrama. Zato je potrebno pronaći bilo kakav dokaz da se hram tu nekada doista i nalazio kako bi se dobio “legitimitet” za njegovu ponovnu izgradnju. Naravno, prije toga treba srušiti Mesdžidu-l-Aksa i zaposjesti njegov harem ili barem njegov veći dio.
Palestinci su uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bez obzira na velike ljudske i materijalne žrtve apsolutni pobjednici, njih cionistički zločini ujedinjuju, oni ih uče na podnošenje teškoća i oni ih prisiljavaju da se samoorganiziraju i da se neprijatelju usprotive svom žestinom!
Braćo i sestre, šta mi možemo učiniti za Medžidu-l-Aksa, Kuds i Palestinu? Mi možemo i trebamo učiniti slijedeće: 1) stalno upućivati dove Allahu, subhanehu ve te’ala, za pomoć Palestincima, 2) širiti istinu o Palestini i zločinačkim namjerama Cionista, posebno u pogledu rušenja Mesdžidu-l-Aksaa, 3) organizirati demonstracije podrške Palestincima i protivljenja Cionističkim zločinima, 4) bojkotovati cionističke proizvode i proizvode njihovih pomagača i 5) novčano pomoći ugroženim Palestincima.
Braćo i sestre, neka naša briga za Palestinu i iznalaženje načina za pružanje pomoći bude naš stalni zadatak i natječimo se u činjenju dobrih djela kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi našoj braći u Palestini i pomozi nam da oslobodimo Mesdžidu-l-Aksa, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, smiluj se našim roditeljima i precima, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!