Teufik je kao djecak bio licno ucesnik tih ratnih zbivanja i bas bi mi bilo drago da ga upoznam, velim Hakiji. Umjesto ono ko neki intervju bijase to uz caskanje ugodno provedenih par sati sa meni dragim starim Rogaticanima pa u prilog postavljam opce napomene autora ove vrijedne historijske knjige koja istinu govori.
Sa autorom knjige CRNI MUJO
Nazove me u proljece prosle 2014 godine moj “stari” prijatelj Hakija Muftic i veli mi da ako hocu da nam se prilikom naseg majskog susreta u Sarajevu pridruzi i njegov stari drug Teufik Hodzic. Izasla je veli mi njegova knjiga o ocu mu starom revolucionaru Muji Crnom a u kojoj se pise istina o desavanjima u nasem rogatickom kraju prilikom pocetka drugog svjetskog rata i o osnivanju prve Muslimanske Cete…
Teufik je kao djecak bio licno ucesnik tih ratnih zbivanja i bas bi mi bilo drago da ga upoznam, velim Hakiji.
Umjesto ono ko neki intervju bijase to uz caskanje ugodno provedenih par sati sa meni dragim starim Rogaticanima pa u prilog postavljam opce napomene autora ove vrijedne historijske knjige koja istinu govori.
P.S. Knjigu cu cijelu postaviti u nastavcima u facebook grupi koja je produzena ruka ove nase lijepe web stranice rogatica.com, a koja i tamo nosi isti naziv…
Crni Mujo
Opce napomene autora o sadrzaju
Ne znam tacno sta bi korisnici vase mreze zelili da znaju, ali znam sta bi u vezi s ovom temom bilo dobro da znaju. -Zapravo ova tema je na neki nacin dugo bila tabu-tema jer ocito mnogima nije bilo u interesu da se zna prava istina o muslimanskim revolucionarima kljucne 1941. godine. Kad kazem mnogima mislim posebno na cetiri kategorije drustveno-politickih subjekata za koje su relevantni ti dogadjaji a to su:
1. Nacionalisticki optereceni i destruktivni intelektualci iz reda srpskog, hrvatskog i drugih naroda.
2. Nacionalisticki optereceni dekadentni muslimanski intelektualci.
3. Srpski revolucionari (posebno oni ratni) za koje je bilo nepojmljivo da se muslimanski revolucionari mogu mjeriti sa srpskim i ostalim.
4. Muslimanski revolucionari u ratu i nakon njega kao cinilac Revolucije i progresa inferiorni u odnosu na druge koji su se mirili sa teorijom da su Muslimani kao cinilac Revolucije i progresa inferiorni u odnosu na druge.
Svi su oni zbog raznih razloga imali motive da marginaliziraju Muslimane u Revoluciji i da ospore njihove zasluge i doprinos u tim procesima koji i dalje traju. Ja sam jedan od izravnih svjedoka i sudionika tih dogadjaja pa sam kroz svoje romane pokusao da kod mladih i kod potomaka ovih revolucionara obezbijedim realnu predstavu (istinitu sliku) o tim dogadjajima i ljudima. Naravno ovi pausalni navodi nece mnogo znaciti ako ti ljudi ne procitaju knjige.
Sta sam ja zapravo htio da kazem evo nekih kljucnih sinteza o tome?
– Da su u vladajucim elitama pa i medju intelektualcima ovih prostora sustavno lansirane teorije o Muslimanima kao etnickoj skupini sa manjim intelektualnim vrijednostima, ili o narodu sa iskvarenim genetskim kodom sto rece B. Plavsic.
– Da su se te destruktivne teorije vijekovima podsticale pa su se odrzale i do nasih dana.
– Da su te teorije kao apsurdne i opasne tendencije demantovali veoma brojni muslimanski revolucionari svojim djelima.
– Da su u tome posebnu ulogu odigrali revolucionari oko Muje Crnog glavnog lika romana.
– Da su oni pri tom naisli na snazne protivnike medju ustasama i cetnicima, ali i kod nekih ustanickih kadrova sto je bilo nelogicno i apsurdno.
– Da kazem kako su imali teskih problema da konacno formiraju muslimansku partizansku jediniciu.
– Kako su neki pola godine kasnije razvalili taj Muslimanski Bataljon od oko 300 ljudi.
– Kako su cuveni revolucionari (Tempo, Rocko i dr.) licno nazocili formiranju Prvog Muslimanskog Bataljona u nov.’41 (Tempo predao zastavu). A ipak su poslije rata to precutali i proglasili tabu- temom te surovo ponizili te revolucionare.
– Da kazem kako su se ti brojni heroji nesebicno borili za buduca pokolenja, a mnogi dali svoje zivote.
– Da kazem da oni nikako nisu smjeli biti zaboravljeni i tako ponizeni. Zapravo ovaj i ovi romani su svojevrstan spomenik tim divnim likovima. Ja ih u romanima imenujem, pratim, komentarisem.
– Zbog svega toga ove knjige treba procitati. Treba se sa ponosom sjecati tih junaka i voljeti ih.
