Niti mu je svijedno, niti je drage volje pristao na ovo, ali jednostavno je došao do ivice. Dalje nema! Čujem da spava gdje stigne, po tramvajima, haustorima, podrumima a ljeti po parkovima. Dotako je dno i traži pomoć. Ne traži ni milostinju ni sažaljenje, to mu neda njegov ponos. Traži pomoć Rogatičana. Traži pomoć dobrih ljudi.
APEL ZA POMOĆ
Amiru je naša pomoć potrebna!
Kada čujem riječ beskućnik sav se naježim. U mislima sa često zapitam: Mili Bože kako li je ovim ljudima, gdje spavaju, šta jedu? Teško je to zamisliti, i nekakva jeza me prođe cijelim tijelom. Čovjek ne može da ostane ravnodušan. Da li im društo i zajednice mogu pomoći i koliko.. A onda me posebna jeza uhvati kada skoro od jednog dobrog Rogatičanina primih poruku gdje me upoznaje sa teškom sitauacijom jednog našeg sugrađanina i između ostalog u tekstu provuče se ta famozna riječ beskućnik.
Ovog puta se naježih više nego i obično, i evo ta jeza me još uvijek nije prošla..
Amir Salihović..
Ma nije valjida??!!!
Momak iz naše čaršije. Veseljak, omiljen u društvu, šaljivđija.
Amir je 1967 godište. Osnovnu i srednju školu završio u Rogatici. Zaposlio se u TPR, imao porodičnu kuću na izlazu iz Rogatice prema Sastavcima. Mislio je Amir kao i večina Rogatičana da će mladost, ženidbu, veselja pa i starost dočekati u Rogatici u svojoj kući sa svojima.. Ali život ne piše romane i na tom trnovitom putu se dešavaju stvari koje želimo ali i one koje ne želimo.
Dođe 1992 godina. Dođe agresija na našu domovinu na naš grad. Amir se odmah priključi Armiji BiH. Cijeli rat je proveo u Goraždanskom okrugu. Bio je u diverzantskoj četi, učestvovao u mnogim akcijama. Babo mu je 1992. godine uhvaćen od strane agresorskih vojnika i biva svirepo ubijen u živom štitu na Duljevcu kod Rogatice. Imao je 58 godina života. Porodićna kuća mu je zapaljena 1992. godine i ni do danas nije obnovljena. Poslije rata 2001 godine mu umire majka i on ostaje sam, da se snalazi kako zna i umije.
Radio je u mnogim privatnim firmama, onako sezonski, ali nikada za stalno…
Neki dan razmjenih par riječi preko fb sa Amirom a opet preko ovog našeg Rogatičanina.
Naravno da nikom nije jednostavno, niti svijedno da se ljudi, sugrađani pa i društvo javno upoznaju sa njegovim privatnim životom, teškim životom. Niti mu je svijedno, niti je drage volje pristao na ovo, ali jednostavno je došao do ivice.
Dalje nema!
Čujem da spava gdje stigne, po tramvajima, haustorima, podrumima a ljeti po parkovima. Dotako je dno i traži pomoć. Ne traži ni milostinju ni sažaljenje, to mu neda njegov ponos.
Traži pomoć Rogatičana.
Traži pomoć dobrih ljudi.
Ako imate neku vikendicu, ili kućicu ili viška sobu da mu ustupite na korištenje da se ne smrzne na ovoj zimi…
Ako imate bilo kakvu potrebu za radnom snagom traži da ga pozovete, voli raditi i ne bježi od toga…
Dobri ljudi, vi koji ovo budete čitali ne dozvolimo da se ovom čovjeku nešto desi, obezbejdimo mu bar jednogodišnju kiriju u nekom sobičku na periferiji Sarajeva, gdje će Amir imati svoj DOM.
Svoj krevet i toplu peć, a za hranu će se snaći.
On ne traži mnogo.
Ako mu se nađe taj sobičak, naći će se neko ko u podrumu ima neki stari kauč, televizor, peć..
Pokažimo da smo humani, pokažimo da imamo srca i razumjevanja za probleme naših Rogatičana…
Rekao sam mu da izvadi račune kako bi mu ljudi dobre volje mogli pomoći uplatama na iste. Poslušao me. Adresa koja stoji na ovim papirima je adresa koja mu je i na ličnoj karti, a nekada davno dok je bio u mogučnosti da plaća na toj adresi je bio podstanar…
KONTAKT telefon Amir Salihović: 061 017 737
Žiroračuni za uplate: