Toga dana sam stao pred trafiku i onako razgledao šta bih mogao kupiti. U tim nekim mojim razmišljanjima zaustavi se auto odmah pored Mikija. Bio je to spaček. Iz spačeka izađe Bebek i onako prođe pored mene. Kupi neke sitnice kod Mikija, i svrati na prvu trafiku da kupi cigareta. Miki je izvirio glavu kroz mali otvor na trafici i gledao za njim. I ja sam zbunjen gledao.
Fotografija iz tjednika Arena vrati me u sedamdesete
Kako ugledah ovu fotografiju misli mi se automatski vratiše u sedamdesete..
Kao sto je poznato Bijelo dugme je sredinom sedamdesetih godina pripremalo svoje albume na Borikama. Bili su to albumi Šta bi dao da si na mom mjestu (1975) i Eto! baš hoću (1976)..
Tada su snimljene pjesme koje su postale zaštitni znak grupe: Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac, Hop cup, Došao sam da ti kažem da odlazim, Ne gledaj me tako i ne ljubi me više, Bekrija si cijelo selo viče, e pa jesam, šta se koga tiče, Šta bi dao da si na mom mjestu, Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze, Loše vino , Eto! baš hoću, Dede bona, sjeti se, de, tako ti svega, Slatko li je ljubit’ tajno , Ništa mudro, Ne dese se takve stvari pravome muškarcu, Sanjao sam noćas da te nemam..
Uvijk kada se prisjetim tih dana nekako mi se slike ređaju kao na filmu.. Bio sam poprilično mlad, imao sam tada nekih 13 godina i išao sam u šesti razred osnovne škole, ali nam je Dugme bilo top tema. Rođendani i neke naše male fešte nisu mogli proći bez gramofona i ploča od Dugmeta..
Interesantna je anegdota od pjesnika Duška Trifunovića, kada je govorio kako je nastala pjesma „Šta bi dao da si na mom mjestu“ gdje on kaže:
Tu je drugi stih mnogo važan: “Da te mrze, a da ti se dive”. Jednom smo sjedili u Park kafani i ja vidim Željka Bebeka kako ide. Željko je sjajan umjetnik, uradio je to što je uradio, ali je štos u tome što je on bio mršav, pa neke tanke nogice, a glava mu ogromna, zato što mu je frizura u to doba bila natapirana. I ja znam da ga ne vole, govore – ma šta se on pravi važan. Ali kad je on ušao u kafanu, odjednom je bilo neko ozarenje i ja shvatim – njega mrze, ali mu se dive. Otišao sam kući i to napisao, jer je on rekao da mi je Goran poručio da mu treba neki tekst. Oni su bili na Borikama, i tamo su pravili onu svoju čuvenu ploču. Ja sam mu to odmah donio – “Šta bih dao da si nam mom mjestu, da te mrze, a da ti se dive”. Dalji stihovi su: “Ovo je mojih pet minuta, a pred vama stoji život cijeli”.
Mi djeca sredinom sedamdesetih smo imali svoje mahale u Podljunu i igrali smo se nekih svojih dječijih igara. Obično kada smo imali nešto para strčimo niz Sokačić, pa pored igrališta i eto nas kod Mikija. Bile su tada tri trafike jedna do druge. Prva je bila trafika na kojoj su se prodavale novine, cigarete i ostalo, pa onda trafika za prodaju hljeba a treća je bila mala Mikijeva trafika.
Toga dana sam stao pred trafiku i onako razgledao šta bih mogao kupiti. U tim nekim mojim razmišljanjima zaustavi se auto odmah pored Mikija. Bio je to spaček. Iz spačeka izađe Bebek i onako prođe pored mene. Kupi neke sitnice kod Mikija, i svrati na prvu trafiku da kupi cigareta. Miki je izvirio glavu kroz mali otvor na trafici i gledao za njim. I ja sam zbunjen gledao. Upravo Bebek, prolazi pored mene, hoda našom čaršijom, a u autu su ostali članovi benda. Kupio je sve što je trebao i ponovo ušao u spaček. Odoše na Borike gdje spremaju svoj novi album… Sav sretan otišao sam u mahalu i pohvalio se da sam vidio članove Dugmeta u čaršiji pored Mikijeve trafike… Dugme ponovo priprema album na Borikama, pročulo se čaršijom.
Znam da je Cola rahmetli mahsuz otišao na Borike, da ih vidi. Baš taj dan su u posjeti Borikama i Dugmićima, bili novinar i fotograf hrvatskog tjednika Arena i upravo tada je i nastala ova fotografija.
Rečeno je Coli a.r. (Jašarević Nijaz) i Bjatu a.r. (Teskeredžić Ibrahim) kada bi to moglo biti u novinama i svi smo s nestrpljenjem čekali Arenu. Pošto je u Rogaticu dolazio manji broj primjeraka Arene, neki su se potrudili da na vrijeme rezervišu Arenu kod prodavača na trafici..
Nakon izvjesnog vremena izađe i taj famozni članak na dvije strane (?) a uz tekst je išlo nekoliko slika između ostalih i ova na kojoj su Cola a.r. i Bjat a.r.
I Cola a.r. i Bjat a.r. nisu više među živima. Cola a.r.preselio 2000-te, a Bjat je preselio 2003-će. Njihovo prisustvo na ovoj slici a i sama istorija fotografije su me postakle da napišem ovaj mali tekst i na trenutak ih se sjetimo. Da im se obojici Allah dž.š. smiluje i podari im Dženet. AMIN!
