Samo mogu reći da sam ovdje došao i da nijedan crijep nisam zatekao. Trenutno držim oko 250 ovaca, 30 koza, 20 ovnova i 30 goveda. Sijemo negdje oko 20 duluma krompira, pšenice, u posljednje vrijeme i ječam – kaže Fikret.
ŽIVOT Uspješna povratnička priča u Kosovićima kod Rogatice
Porodica Puhalo došla s cekerom, a sad ima farmu
Prije 13 godina porodica Puhalo u rogatičko selo Kosovići vratila se s cekerom, a danas su vlasnici velike farme ovaca, koza i goveda, sa svim potrebnim objektima i mehanizacijom.
Bez komšija
Zahvaljujući slozi, radu i upornosti, oni se više ne plaše budućnosti, a Fikret Puhalo svoje radno mjesto ne bi mijenjao ni za najplaćenije u bilo kojoj fabrici u državi.
– Svaka priča je viška, a djela sve pokazuju. Samo mogu reći da sam ovdje došao i da nijedan crijep nisam zatekao. Trenutno držim oko 250 ovaca, 30 koza, 20 ovnova i 30 goveda. Sijemo negdje oko 20 duluma krompira, pšenice, u posljednje vrijeme i ječam – kaže Fikret.
Raza Puhalo sjeća se kako su 1992. godine ponijeli samo ono što su mogli ponijeti. Po povratku 2002. godine u pusto, spaljeno selo, bez komšija, bilo joj je teško.
– Došao je jedan hadžija i on me razveselio. Žalila sam se da smo sami, a on kaže da nismo. Što je god Bog dao melaiketa, svi su oni uz vas, jer vi ste izbjeglice. Nekako me ta njegova riječ ohrabrila i poslije mi je bilo lakše. Vratili smo se bez igdje išta, živjeli u podrumu pa u kolibi. Ujutro ustanemo, a sve po nama snijeg napadao, profuralo kroz daske – kaže Raza.
Raza Puhalo: Riječi ohrabrenja
Sve tuđe u Goraždu Fikret Puhalo prije 13 godina zamijenio je za svoje ništa u Kosovićima. Dio stoke kupio je prvim kreditom nakon rata pa je s ovcama i stigao u selo. Svakodnevno je vozio djecu do škole u Sarajevo i nazad, a tek kad je sve prošlo, shvatio je koliko je to bilo teško. Do prošle godine stoku je prodavao švercerima.
Prodaja kurbana
– Sada sva moja roba ide u kurban. Islamska zajednica BiH izašla nam je ususret, razumjela više i bolje nego i sama država i sve što proizvedem, sad mogu plasirati – ističe Puhalo.
Nana je šef
Kao da smo se vratili prije 50 godina, tako smo puno postigli, kaže nana Raza, čija je jedina želja danas da poženi unuke.
– Sad se ne patimo. Za večerom se dogovorimo šta će ko ujutro raditi, ali opet sam ja najviše šef. Ako smo došli s cekerom, hvala Bogu, sad nam treba vreća da pare nosamo. Eto kako nam je lijepo – uz osmijeh govori Raza.
Autor: A. BAJRAMOVIĆ
AVAZ