Nedugo poslije stižemo na Bijele Vode. Peda sjedi za stolom napolju. Prilazimo i velim mu da pogodi ko mu dolazi. Kondora je naravno odmah pozno a mene tek kad smo prišli na nekoliko metara. Nismo se vidili od rata a tada sam vago jedva šezdesetak kila….
Preko Gorazda pravac Bijele Vode
Sve tece po planu pa se tako poselamismo sa Zambijevim i krenusmo pravac Gorazde. Vozim polahko i uzivamo u ljepoti kanjona rijeke Rakitnice pa onda i rijeke Prace. Od Ustiprace nastavismo dalje, uz Drinu, prema Gorazdu gledajuci gdje je put kojim se silazi dole mezarju na Ustipraci, da svratimo i proucimo fatihu, ali ga ne opazismo.
Stigosmo u Gorazde, raspitujemo se o ratnom muzeju i ubrzo saznajemo da se radi samo o nekoliko ratnih slika tamo u domu. Malko razocarani svratismo u slasticarnu na kolace i bozu i nastavljamo dalje put Krive Drage, jalti birvaktile putem za Rogaticu. Zaustavljamo se par puta da uzivamo u prirodnim ljepotama Istocne Bosne nam.
Tako stajemo i na hair cesmi koju su podigli Rogaticki borci svojim poginulim suborcima i sugadjanima.
Nedugo poslije stizemo na Bijele Vode. Peda sjedi za stolom napolju. Prilazimo i velim mu da pogodi ko mu dolazi. Kondora je naravno odmah pozno a mene tek kad smo prisli na nekoliko metara. Nismo se vidili od rata i tada sam vago jedva sezdesetak kila. Selamimo se i posjedismo neko vrijeme dok Peda ne morade ici, malo u brdo, sa nekim svojim gostima i prijateljima.
U tome mi narucismo veceru, ovaj put pastrmku sa krompir salatom. Vecera bijase pravo nabas, posjedismo jos jedno sat i krenusmo put Sarajeva preko Prace i Pala. Stigosmo s hajrom i hairli taman umrak.
Kondore, Sanela, Irfo, Munira, Meru, Dino, Zambi, nasi povratnici u Rogaticu i Peda hvala vam od srca na predivno provedenom danu kojeg cu se dugo sjecati….