Na suđenju za zločine u Rogatici, svjedok Tužilaštva BiH ispričao je da je od nevjeste saznao da je njegov brat Nurko Bajić od supruge i djece odvojen u mjestu Borike u junu 1992. godine, od kada mu se gubi svaki trag.
“Nevjesta Mevlija mi je pričala da su moj brat i ona sa djecom zaustavljeni na stražarskom mjestu u selu Babljak. Rekla je da ih je tu dočekao Zoran Marjanović. Kazala je da ih je Marjanović odveo do Borika i da su se tu rastali. Otkada su ih razdvojili, ništa više ne znamo o njemu”, ispričao je Bajić, istaknuvši da mu je ovo snaha rekla 1995. godine.
Marjanović je optužen da je 19. juna 1992. u mjestu Marina Homora (općina Rogatica), zajedno s nekoliko pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), uhapsio bračni par Bajić i njihovo četvero maloljetne djece. Porodica je potom, kako je navedeno u optužnici, odvedena u mjesto Borike, odakle su majku i djecu odveli nepoznati pripadnici VRS-a i zatvorili ih u prostorije srednje škole “Veljko Vlahović” u Rogatici, a otac je odveden u nepoznatom pravcu, od kada mu se gubi svaki trag.
Bajić je rekao da je i on živio u selu Babljak, kao i njegov brat.
“Ja sam iz Babljaka 6. juna 1992. godine krenuo oko 13 sati prema Žepi, i tada su pucali na mene i govorili mi da stanem, ali ja nisam htio stati”, kazao je Bajić opisujući kako je došao do Žepe.
Odgovarajući na pitanja odbrane, Bajić je rekao da, koliko se sjeća, tada je Slavko Marjanović pucao na njega i govorio mu da stane. Posljednji put je, kako je kazao, brata vidio u Žepi.
Svjedok je odlučio da ostane, a njegov brat se sa porodicom 17. ili 18. juna 1992. vratio u selo Babljak. Danas se, kako je rekao svjedok, njegov brat vodi kao nestala osoba i još uvijek ga nisu pronašli.
Bajić je u sudnici prepoznao optuženog Marjanovića, naglasivši da se znaju iz djetinjstva, te da je s njim prije rata bio u dobrim odnosima, prenosi BIRN – Justice Report.
Nastavak suđenja zakazan je za 15. mart.
(FENA)