Kod Amira

I tako nazovem ti ja naseg Amira misleci da pricam sa njim…
Sta ima Amire, kako si, sta radis? Dobro sam kako si ti? Reko Teva ovdje!
Na drugoj strani mukla tisina.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kod Amira

I tako nazovem ti ja naseg Amira misleci da pricam sa njim…
Sta ima Amire, kako si, sta radis?
Dobro sam kako si ti?
Reko Teva ovdje!
Na drugoj strani mukla tisina.
Reko, trebali bi se viditi donio sam ti nekih stvari a i Abdulah, nas hadzija, hoce da te vidi!
Opet mukla tisina na drugoj strani.
Nedam se pokolebati jer ipak smo nas dvojica stara raja jos iz bezbriznih dana nase Rogatice…
Kad ti odgovara velim, doci cemo mi u Vogoscu kod tebe.
Ali ja, veli on , sam svaki dan zauzet to devet uvece.
Dobro je kontam, vrijedan pa i poslije posla radi uvece nesto privatluka.
Reko, pasel ti u utorak u cetiri popodne poslije posla ti, pa necemo duljiti nego samo da ti predam ovo sto sam ti donio i da kahvenisemo!
Veli on meni da mora poslije u Hadzice da pravi zube.
Reko tamam mozes sa mnom jer i ja cu poslije naseeg susreta kuci za Hadzice.
Ja cu sa svojim autom, veli mi.
Nuto reko nas Amci se i motorizovo pa jos pravi i zube a posteno rekuci nisam ni znao da mu ih fali.
Dobro, dogovoreno, zovem te u utorak kad stignem u Vogoscu?????

Utorak, zvoni mu mobitel.
Hej Amci sta ima, Teva je velim. Evo me sa Abdulahom i babom mu Alijom u slasticarnoj preko puta pijace u Vogosci.
Cekaj ba, veli on meni da nista ne konta. Sta hoces ti od mene?????
Nuto ti sad belaja kontam. Ma reko Teva je bolan, hocu da ti predam nesto sto sam ti donio.
Neznam ja nikakvog Tevu bolan, veli mi.
Kako neznas Amire ba, pa jarani smo vazda bili, drugovali sa Fudom, Edom rahmetli… birvaktile u Rogatici.
Ti si mene, veli, zamijenio sa nekim nisam ja Amir nego sam ja Damir i nisam ja iz Rogatice.
Uh izvini Damire, pa odkud mi onda tvoj broj… mora da sam pogresno zapiso.
Tu, tu, tu…

Abdulahu reko, vadi mobitel pa na internet i nadji nam onu pricu o Amiru da vidimo sta nestima sa ovim brojem mobitela?
Nadje hadzija kad ono ja umjesto 017 zapiso 107, zamijenio 0 i 1…
Okrenem odmah pravi broj kad sa duge strane se javi veseli glas naseg Amira. Kazem mu gdje smo i da nam je namjera da se vidimo sa njim.
E hajte, veli on odmah, kod te i te pumpe u Hotonj a dotad cu i ja sletiti od kuce.

I nekolke minute kasnije vec se selamimo sa nasim Amcijem. Dobro izgleda, vidno obradovan nasim susretom i veseo Bogami, mislim ja u sebi dok on sjeda u auto.
Par minuta poslije stizemo pred kucu i izlazi on iz auta da nam otvori kapiju.
Nista ovdje ostaviti auto nego pravo u avliju, veli nam.
Okucnica fino sredjena, sve uredno. Vidim gore uz ogradu zasadjeno i dosta sadnica voca, onako sve redom. Fino i toplo vrijeme pa tu pred kucom zastanemo pricajuci. Domalo veli Amir da idemo u kucu. Ulazimo i on nam objasnjava pokazujuci sta mu je gdje dok ne dodjosmo do dnevnog boravka. Bogami mu sve lijepo sredjeno i uredno a znamo da zivi sam.
Velim kako sam se bas iznenadio da mu je sve tako uredno i da nema cak ni neopranih tanjira a on se smije govoreci da on nevoli nered.
Sve ti je cakum-pakum i jos samo da privedes kakvu mladu kazem ja, nasta se on smijulji i veli kako bi trebalo i to samo tesko naci.
Trazicemo reko, ima ovih nasih Rogaticki a on se i dalje smjehulji, vidim drago mu o toj temi pricati…

I tako u prici o sadasnjim vremenima a Bogami puno vise o onim birvaktile u nasoj Rogatici primice se vrijeme da moramo krenuti jer evo hoce aksam a ja moram svratiti po moju sceru Sumeju koja je ostala u Rakovici na jahanju konja…
Predajuci mu poklone, malo garderobe, obuce i tako to, kad vidim hadzija mu donio i dobar mobitel i predaje mu nesta gotovine…
Poselamismo se, onako bratski zagrlismo sa nasim Amirom, govoreci da cemo opet navratiti i nas trojica krenusmo polahko…

P.S. Na kraju ove price (sa uspjesnim okoncenjem) zelim, u ime nase web stranice www.rogatica.com kao i u licno Amirovo ime, da se zahvalim svima koji su pomogli nasem Amiru bilo psiholoskom potporom, novcano, materijalno, zaposlenjem i svakako zahvala jednom drugom nasem Amiru (prezimena Bogilovic) koji je obezbijedio dugorocni smjestaj tj. krov nad glavom, kao i Aliji Vukas koji je uz Amira cijelo vrijeme pomago mu a i privremeno ga bio smjestio kod sebe…

Hvala svima .
Zivi, zdravi i sretni bili razbacani diljem dunjalucke kugle, nas dobri Rogaticki narode…

 

 

 

Komentariši