Istog dana na Stjenicama kod Rogatice ubijen je i treći Safetov brat Munir koji je u momentu pogibije imao 22. godine.
KO ĆE NAPISATI POEMU O TRAGEDIJAMA BOŠNJAČKIH MAJKI
Avdo HUSEINOVIĆ: Zašto danas srpski narod nema „svog Skendera“, da opiše tu okeansku dubinu bola bošnjačkih majki? U Drugom svjetskom ratu majki Stojanki su u Potkozarju fašisti ubili sinove Srđana, Mrđana i Mlađana. Takvih majki kojima su u posljednjoj agresiji i genocidu na BiH četnici pobili po tri sina ima na desetine, pa možda i na stotine, a nije mali broj onih majki i očeva kojima je ubijeno po četiri, pet, šest i sedam sinova. Posebno su četnici krvnički ubijali Bošnjake u Potkozarju i dolini rijeke Sane, na području koje je do 1992.godine simbolizirala ‘Stojanka majka Knežopoljka’.
Ovaj tekst će biti samo jedan mali pokušaj kreiranja registra bošnjačkih porodica koje su najviše stradale tokom agresije i genocida.
Malo je danas Bosanaca koji nisu čuli za legendarnog komandanta Armije RBiH Safeta Zajku, narodnog heroja, branioca Sarajeva, komandanta Druge viteške brigade. Poginuo je 17. juna 1993. godine, nakon oslobađanja Mijatovića kose nedaleko od Sarajeva. Rijetki su oni koji danas znaju da je Duda Zajko, Safetova majka, osim legendarnog komandanta, u ratu ostala bez još tri sina. Salki i Dudi Zajko su četnici 28. jula 1992. godine u istom danu ubili tri sina. U rodnom selu Gaočići kod Rudog ubijeni su dvadesetšestogodišnji Halil i devetnaestogodišnji Sulejman. Za ubistvo se sumnjiči njihov kućni prijatelj, seoski učitelj Vasilije Vaso Krstić. Istog dana na Stjenicama kod Rogatice ubijen je i treći Safetov brat Munir koji je u momentu pogibije imao 22. godine.
dio iz orginalnog teksta
http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=43914