Teška je i neizvjesna povratnička bitka da se preživi, koju već osam godina sa svojih četvero djece vode Nedžad i Hajra Herceglija u rogatičkom selu Bjelogorci. Samo napornim radom nekako uspijevaju osigurati sredstva za školovanje troje djece koja idu u škole u Rogatici, dok je najstariji sin trenutno u Sarajevu.
ROGATICA: Porodica Herceglija preživljava radeći od jutra do mraka
Teška je i neizvjesna povratnička bitka da se preživi, koju već osam godina sa svojih četvero djece vode Nedžad i Hajra Herceglija u rogatičkom selu Bjelogorci. Samo napornim radom nekako uspijevaju osigurati sredstva za školovanje troje djece koja idu u škole u Rogatici, dok je najstariji sin trenutno u Sarajevu.
Po zanimanju je prehrambeni tehničar, a radi povremeno poslove keramičara. Nedžad je, kaže, na birou za zapošljavanje od 1988. godine. Danas ima tri krave i oko 40 ovaca, a njegov radni dan traje oko 20 sati.
– Radim od jutra do mraka, a mrak mi je oko ponoći, jedan sat, nekad i do dva. U pet ujutro ustajem ljeti, a zimi nekad znam i u osam. Malo odspavamo subotom i nedjeljom kad djeca ne idu u školu, više zbog njih da odmore. A što se tiče odmora, bajrami su nam jedini odmor, posebno ovaj sa tri dana. Onaj sa četiri, odmorim i tada, ali imam obaveza oko kurbana – kaže Nedžad.
Sjeća se da je njegov otac živio od poljoprivrede, ni dana radnog staža u preduzeću nije imao, ali je živio kao gospodin i pomagao čak i onima koji su se vratili iz Njemačke.
– Danas se poljoprivreda slabo cijeni pa povratnički život nije nimalo lak. Bio bi da su ispunili što su nam obećali, ali ja sam od Ministarstva izbjeglica FBiH dobio motokultivator s mojim učešćem od 30 posto. Šest puta sam dobivao odbijenice, šesti put su uveli to učešće i tek tada sam dobio. Imam 65 dunuma zemlje, oko 1.000 stabala voća i kad rodi, ako ima plasmana, fin je to, meni najdraži dinar. Idem i na dnevnice, ne odbijam nikakav posao kad me neko zovne. A sada izgleda da će nas Islamska zajednica dobro pomoći jer od nas otkupljuju kurbane – dodaje Herceglija.
Na imanju Herceglija za razgovor nema puno vremena, jer poslovi čekaju, a ljetni pljusak uništava osušeno sijeno na pašnjacima u Bjelogorcima.
Rade i najmlađi
Nejra i Nehrudin idu u srednju, a mala Almina završila je treći razred osnovne škole u Rogatici. Ima sve petice i pohvale nastavničkog vijeća. Kaže da uči uglavnom navečer, a preko dana pomaže roditeljima, bratu i sestri u radu na njivi ili pašnjacima.
– Sad sušimo i kupimo sijeno, svašta radimo. Imam male vile i ja to mogu raditi, nije mi teško – priča nam ova vrijedna djevojčica.
Autor: A. BAJRAMOVIĆ –
AVAZ