Jedan od meni nezaboravnih zapisa iz 1981. godine desio se u selu Kovanj ponad Rogatice. Tamo sam sreo tada petogodišnju djevojčicu Sanelu koja je sa svojih pet godina naučila suru Ja-sin napamet.
Tragom preporodovog vremeplova
Redakcija Preporoda ostala je na okupu sve vrijeme rata. Niko se nije „ispario“ vani da iz dubokog zaklona u nekoj od evropskih ili bjelosvjetskih destinacija, pijući coca-colu i kahvu expreso i zdušno navija za Armiju BiH
Nije lahko ni brojati do hiljadu, a kamoli izdati i distribuirati hiljadu brojeva jednog lista kakav je po svojim informativnim, edukativnim, intelektualnim gabaritima naš Preporod. Kad je riječ o dnevnoj novini da bi se ispunila ta brojka potrebne su tri godine, a za petnaestodnevnu novinu, računica je jasna: potrebne su gotovo 43 godine. Budući da je moja malenkost u ovom renomiranom listu prisutna nešto više od tri decenije, moje kolege su smatrale da bi trebalo da se i ja osvrnem na neke detalje iz te dugogodišnje novinarske prakse. Prihvatio sam se tog nimalo lahkog zadatka, jer teško je, na dvije i po kartice teksta, iznijeti ono najbitnije, pa ako hoćete i ono najzanimljivije. No, narodski kazano: šta je, tu je. Pokušat ću.
Jedan od meni nezaboravnih zapisa iz 1981. godine desio se u selu Kovanj ponad Rogatice. Tamo sam sreo tada petogodišnju djevojčicu Sanelu koja je sa svojih pet godina naučila suru Ja-sin napamet. Njen muallim bio je Omer ef. Kadrić. Nadam se da je preživjela agresiju na Bosnu i Hercegovinu, odnosno ubijanje i progon njenih Kovanjana, Rogatičana od strane četničkih falangi. Trebalo bi da Sanela sada ima oko 37 godina. Ne znam da li je nakon našeg prvog i posljednjeg susreta nastavila sa učenjem Kur’ana časnog napamet. Sjećam se i nekih lica iz naroda o kojima sam te godine pisao.
BAJRO PERVA
cijeli tekst: