Na suđenju za zločine počinjene na području Rogatice svjedokinje Tužilaštva BiH su opisale kako su u junu 1992. odvedene u objekat kod „Crkvenog doma“ gdje su držane u neuslovnoj prostoriji nekoliko dana.

Azra Huremović je kazala da je 19. juna 1992. sa djecom, te svekrom i svekrvom otišla kod komšije u naselju Gračanica (Rogatica) kako bi se sklonili u njegovu kuću zbog granatiranja.

„Bili smo neko vrijeme svi tu iz komšiluka kada je počelo da nas štipa za oči. Bacili su suzavac. Izašli smo iz kuće i vidjeli srpske vojnike, koji su potom naredili da se razdvoje žene i djeca od muškaraca“, prisjetila se Huremović i dodala da su vojnici bili drski.

Među vojnicima, kako je rekla, prepoznala je Bobana Perišića, konduktera, koji je živio iznad naselja Ptičijak.

„Imao je neki mladež na licu, toga se sjećam“, kazala je svjedokinja, ali u sudnici nije mogla prepoznati osobu o kojoj je govorila.

Na upit Perišićeve braniteljice da li joj je optuženi učinio nešto lose, svjedokinje je odgovorila negativno, napomenuvši da je rekao da se razdvoje muškarci i žene.

Božidar Perišić je optužen da je 19. juna 1992. godine civile bošnjačke nacionalnosti više puta istjerivao iz domova, nakon čega je pojedine fizički i psihički maltretirao i hapsio. Perišić je optužen zajedno sa Vinkom Zoranovićem da su od maja 1992. godine do kraja 1993. godine vršili progon civilnog bošnjačkog stanovništva sa područja Rogatice, te su učestvovali u ubistvima, silovanjima, te nezakonitim zatvaranjima.

Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Huremović je navela da su svi muškarci, uključujući i njenog svekra poredani uz ogradu njihove kuće i da ih je tada zadnji put vidjela, a da je ženama naređeno da idu niz ulicu Tekija, te da je na kraju te ulice posljednji put vidjela i svoju svekrvu.

„Nas su smjestili u kuću kod Crkvenog doma, urušenu, neuslovnu. Tu smo ostali četiri do pet dana. Samo zidovi i pod – ništa više. Hranu nismo dobijali“, kazala je Huremović.

Ona je rekla da je vođena jedanput na ispitivanje, te da joj niko ništa loše nije uradio. Navela je da su odvođene i druge žene, ali da se ne sjeća tačno koje, jer se brinula o svoje dvoje male djece.

Druga svjedokinja Suada Teskeredžić je kazala da je i ona odvedena iz Gračanice u objekat kod Crkvenog doma.

„Bilo je loše brate, nije za život. U maloj prostoriji nas je bilo preko 30. Nakon dva dana su ubacili nešto konzervi i nekoliko pelena za djecu“, opisala je Teskeredžić.

Svjedokinja je kazala da je odvođena na ispitivanje skupa sa suprugom doktora Mehića, te da im tada niko nije ništa loše uradio.

„Nisu mene dirali, ali izvodili su najviše po noći… Neke su se žene vraćale izmrcvarene, provocirane, nikakve“, navela je ona.

Na ovom ročištu iskaz je dao Siniša Stojančević koji je kazao da je kao rezervni policajac učestvovao u napadu na Gračanicu u funkciji snaga u pripravnosti koje su bile na Ptičijaku. On je kazao da je napad vjerovatno vršila Rogatička brigada, ali da je čuo i da je bilo dobrovoljaca.

„Kada nam je naređeno da siđemo i pomognemo našim ranjenim i da izvučemo mrtve, jer je došlo do sukoba, sišli smo sa Ptičijaka do zgrade Agrokombinata. Tu sam vidio pet, šest leševa, pretpostavljam da su to bili civili – muslimanski živalj“, rekao je Stojančević.

On je rekao da se pričalo da ih je ubio Boban Perišić.

Suđenje se nastavlja 23. decembra.

http://detektor.ba/