Sjecam se jos ko dijete tvojih skokova laste u Rakitnicu gore na Okuci. Zalet pa pljesak otvorenih dlanova o prsa i onda visoko izvijanje po kojem se skok I zove laste. Pljesak bi culi i oni remijasi dole na Kupalistu pa bi se na momenat okrenuli znajuci da je Pejdo skocio sa visoke medje u studenu Rakitnicu.
Veceras (17.2.2017) bi Pejdo slavili tvoj 64-i rodjendan ali… Druzili smo se, pogotovo od samog pocetka osamdesetih kada sam i ja posto clan velike radne TPR porodice.
Rodzak, tako si me i zvao ponekad govoreci kako smo to famelija, tamo negdje. Starija generacija pa si svakako bio jedan od velikih idola mog uzrasta.
Sjecam se jos ko dijete tvojih skokova laste u Rakitnicu gore na Okuci. Zalet pa pljesak otvorenih dlanova o prsa i onda visoko izvijanje po kojem se skok I zove laste. Pljesak bi culi i oni remijasi dole na Kupalistu pa bi se na momenat okrenuli znajuci da je Pejdo skocio sa visoke medje u studenu Rakitnicu.
Dzo je bio drugi nadimak. Samo neznam da li zbog tvojih pognutih ramena i pomalo iskrivljenih ledja pa je izgledalo kao da ce revoveras sa divljeg zapada svakog momenta potegnuti svoje revolver. Ili mozda sto si onako brkat volio citati kaubojske pisane romane pa se sjecam da si uvijek na poslu imo po jedan onako savijen zadjeven u zadnjem dzepu pantola. Poso nebijase tezak, masinsko odmascivanje i pranje komada za sledecu radnu operaciju. Natrpas masinu punu i onda ona radi svoj poso a ti se izvalis, negdje u blizini, onako u polulezecu pozu i citas svoj pisani western roman. Niko te nije diro pa ni poslovodja Risto jer je znao da Dzo Matovic prebacuje svoju normu uvijek.
Bio si stalni clan postave koji smo uvijek tamo pred kraj radnog vremena jeli nareske sa jumrukom razbijenim lukom I snitama hljeba a to sun as snadbijevale nase vrijedne kuharice iz menze. Aljo Konakovic i Sacko Hodzic su bili ostali clanovi te stalne jedece posade, uglavnom.
Van firme si volio malo zadavati jada onim cuvarima ribolova mada su oni tebe shvatali ali im je smetalo jer si bio pravi maher u ribolovu I uvijek je bilo dobra ulova. Na carsi si uglavnom volio odsijedati u cajdzinici Omera cifuta gdje se igralo tavle, saha pa i kartalo. Nije se moglo dzabe sjediti jer cim bi neko uso eto Omera sa pitanjem, sta ces popiti ta odatle valjda i onaj nadimak.
Bilo je Rodzak, million anegdota u tvom zivotu ali nek stoji za drugi put. Agrsijom istjerani tis i se zaustavio sa porodicom U Brcigovu ili tu negdje u okolini. Pruzo si otpor agresoru skupa sa nasom rajom i bio si neustrasiv. Nisi se bojo ni “poprdanskih” granata, tako si uvijek nazivo ove okolo. Nisi se sklanjo ni prilikom granatiranja i jedne prilike pala je blizu tebe i odnijela tvoj rodoljuni zivot. Snahi muza a vasoj djeci oca. Nek budu ponosni na tebe dobri nas Sejdo, Pejdo, Dzo, Matovicu i nek ti je lahka ova zemlja nasa Bosanska… El-Fatiha.
MATOVIĆ (Mujo) SEJDO 17.02.1953. Rogatica