Subota je, martovsko sunce obasjalo našu čaršiju, poslije teške, depresivne i hladne zime došlo je ko melem na ranu. Nekako milije oko srca, insan veseliji.U takvom raspoloženju krenuh u Kramer selo da obiđem naše povratnike.Ovoga puta bračni par Sejtarija, Zikreta i Fikretu koji obiđoše i proputovaše dosta svijeta i odlučiše da naprave kuću od svojih sredstava. Na dolasku zatekoh pravo gradilište, miksere sa betonom, kamionom sa blokovima, radna atmosvera,majstori i rodbina.
Moje Jasike
Kramer selo,25.mart.2017
Već duže vrijeme nije bilo povratničkih priča iz naše Rogatice, bio sam mišljenja da ostavim prostora da pišu naši Rogatičani i Rogatičanke. Želja mi je bila da napišu svoja sjećanja iz svoje Rogatice, svoje mahale, ulice, svoga sela, ali očito je to ostala samo želja.
Subota je, martovsko sunce obasjalo našu čaršiju, poslije teške, depresivne i hladne zime došlo je ko melem na ranu. Nekako milije oko srca, insan veseliji.U takvom raspoloženju krenuh u Kramer selo da obiđem naše povratnike.Ovoga puta bračni par Sejtarija, Zikreta i Fikretu koji obiđoše i proputovaše dosta svijeta i odlučiše da naprave kuću od svojih sredstava. Na dolasku zatekoh pravo gradilište, miksere sa betonom, kamionom sa blokovima, radna atmosvera, majstori i rodbina.
Sa osmjehom na licu, puna srca doćekaše me domaćini. Obradovani posjetom, jer im obećah da ću doći da zabilježim i ovjekovječim njihov iskren nijet. Naime junaci ove priče su došli iz Ženeve da naprave sebi kuću na Zikrinoj babovini, i to na mjestu gdje nikad kuća nije bila.Zbilja mjesto gdje je počela gradnja bilo je zaraslo i bila je to velika šikara, Početkom jeseni prošle godine Zikret i Fikreta počeli su da krče Jasik uz pomoć povratnika koje su uposlili, zagradili svoj Jasik sa nijetom da tu naprave kuću. Kako su rekli, to su i ispoštovali. Dok pišem ove redove zida se kuća uveliko napreduju poslovi.Prvi cilj je do 1 maja da se kuća pokrije,u mjesecu maju da se urade unutarnji i vanjski radovi i ako se uspije da do Ramazanskog Bajrama bude gotovo. Ako se nezavrši do tada do Kurban Bajrama sigurno. Opisah u nekoliko rečenica o radu i nijetu ove vrijedne porodice, sad želim da Vam u par rečenica prenesm riječi, osjećaje Zikre i njegove životne saputnice Fikrete.
Bolan Pava, prošao sam i obišao dosta svijeta,trenutno živimo na relaciji Ženeva-Sarajevo Jasik, Kramer selo. Ja i moja Fikreta smo kadri da na godišnji odmor idemo gdje hoćemo, Dubaji, Maldivi, pobodi tačku na svijetu možemo otići, ali nas to neinteresuje. Hoću da svoj godišnji odmor koji je 6 sedmica iskoristim što ću 6 puta doći po sedam dana na svoj Jasik i da dušu odmorim. Slušam riječi našeg Zikre i čitam mu misli, oči mu se napunile suzama radosnicama kako njemu tako i Fikreti. Prekidoh ga i upitah ga. Šta bi sad rekao tvoj babo Atif rahmetli da je živ’ Kako mi Pava pročita misao i razmišljanje. Niko nebi bio sretniji od njega da je živ pa da vidi svojim očima svoga sina i snahu na Jasiku šta rade,da vidi ovo gradilište, ovu rodbinu koja se skupila. Da mu dragi Allah da sve najbolje na onom svijetu. Amin. Prouči Fatihu svome roditelju i nastavi – Vidiš Pava, ovdje su roditelji moje Fikrete ,moje badže,svastike,moja braća,snahe djeca,duša mi je puna i meni i mojoj Fikreti. Moram ti reći da mi nismo zaboravili ni roditelje moje Fikrete koji su povratnici i žive u Konjević polju, redovno ih obilazimo i vodimo računa o njima. Ama neznam šta da ti više kažem, ja sam najsretniji čovjek na svijetu, evo me na mom Jasiku pravim kuću, ako Bog da imamo plan na ovoj zemlji praviti i etno-selo, ali polahko sve korak po korak.
Hvala ti kad si odvojio vrijeme da nas posjetiš.
Fikreta i ja šaljemo poruku našem narodu, Poštujte svoje predke, nedozvolite da se zaboravi njihova muka i njihovo dobro, dođite na svoja imanja, uljudite ih, zagradite, nađite načina da izgradite porušene domove. Želim vam svaku sreću i dobro zdravlje da još neko pođe našim stopama. Selam
SELAM I POZDRAV SVIM ROGATIČANIMA I ROGATIČANKAMA MA GDJE BILI..
