ČUDIM SE, kako ljudi mogu i poslije svega što im se desilo, poslije svega što se desilo Narodu, Zavičaju i Domovini, kako mogu i poslije 500 godina naše islamske tradicije, mirno i nezainteresovani prolaziti pored svoje stare, obnovljene ili novosagrađene DŽAMIJE!?
PORUKA PETKOM
ČUDIM SE, kako ljudi mogu i poslije svega što im se desilo, poslije svega što se desilo Narodu, Zavičaju i Domovini, kako mogu i poslije 500 godina naše islamske tradicije, mirno i nezainteresovani prolaziti pored svoje stare, obnovljene ili novosagrađene DŽAMIJE!?
Kako mogu proći pored svoje ostarjele majke, jer džamija je naša majka, kao što je crkva majka za kršćane!?
Kako možeš, čovječe, insanu, prijatelju, Bošnjače, bosanče, po rođenju i tradiciji muslimanu, kako možeš da nikada ne uđeš u svoju džamiju, u Božiju kuću, gdje te čekaju meleci časni, gdje te čeka mir, spokojstvo i na Božijoj snazi i milosti zasnovana nada u bolje sutra!?
Kako možeš da bar uz Ramazan časni i blagoslovljeni ili bar u petak odabrani ne uđeš u svoju džamiju, koju su prije 500 godina izgradili TVOJI preci, čuvali je ili od dušmana uništenu obnavljali i sačuvali je do današnjih dana, do naših generacija.
Kako možeš da ne svratiš i ne upitaš sebe, džematlije, ulemu i plemenitu mektebsku dječicu, šta je sa TVOJOM džamijom, ima li vode i struje, prokisuju li džamijski krovovi, kako je djeci u mektebu, da li im je hladno i da li imam može sastaviti kraj sa krajem!?
IVZ, džamije, turbeta, mezaristani, mramorja i druga vakufska dobra, su emanet nama ostao od naših časnih predaka, pa će biti svjedoci i zagovornici naši na Sudnjem danu ili će biti svjedoci protiv nas!?
Tako nam Bog pomogao, o insani, o ljudi, o razumom obdareni!?
Ne zaboravljajmo džamije – naše MAJKE, da na nas Uzvišeni Stvoritelj ne bi zaboravio i novim nas i težim iskušenjima podvrgnuo, ne dao Bog!
Blagoslovljeni bili, aBd!
…………………………………………………………………………………
Prof.dr.Smajil Durmišević