Rogatičanin u Brceloni u vrijeme napada – ŠOK. Svi trče, policija viče, galami. Ljudi oko nas su uplašeni. Uglavnom shvatamo da moramo trčati prema spomeniku Kristifora Kolumba. Onoga koji je otkrio Ameriku prije više od 500 godina. Dok trčim, pitam se šta su otkrili ovi zbog kojih trčim. Koja ideja dovede čovjeka do toga da ubijajući nekoga poput nas, otkrije neki novi svijet? Šta otkriva? Šta mu je ideja? Koji svijet on vidi? Svijet smrti, terora, straha, nesigurnosti? I u ime čeka ili koga to radi? U šta vjeruje?
Dok trčim i pitam ljude šta se desilo?!
Barcelona – Divan grad. La Rambla – Ulica kojom sam šetao jučer sa svojom kćerkom. Prvi put smo tu. Uživamo u ljepotama gradova, posebno ovakvih ulica. Kao što je svaka glavna šetačka ulica bilo kojeg grada. Živa, puna ljudi, umjetnika ove i one vrste, prodavaca raznoraznih magneta, znakova grada u kojem se nalazimo. Puna očeva,majki sa djecom, šetača sa svojim ljubimcima. Starih i mladih. Dok šetamo moj plan je da šetamo do Plaza la Catalunia. Kao što bi od BBI odšetao do Baščaršije. I molim kćerku da ne zagleda ništa već da odšetamo tu maršutu pa da u povratku kupimo neki magnet ili nešto slično. U momentu mjenjamo odluku. Ona voli Starbucks. Nalazim na mapi najbliži i odlazimo u ulicu poprijeko od La Ramble nekih 200 metara. Pijemo kafu i neki frape i uživamo u slikama upravo prelijepo provedenog dana u Barseloni.
Svjedočili smo nadahnuću Antonija Gaudija pretočenoj u arhitektonski izraz crkve Sagrada Familia. Prošetali parkom Citadela, uživali u panorami sa brda Mont Juic. Camp Nou stadion je posebna priča. Nakon nekih pola sata razgledanja slika izlazimo i vraćamo se u La Ramblu.
ŠOK. Svi trče, policija viče, galami. Ljudi oko nas su uplašeni. Uglavnom shvatamo da moramo trčati prema spomeniku Kristifora Kolumba. Onoga koji je otkrio Ameriku prije više od 500 godina. Dok trčim, pitam se šta su otkrili ovi zbog kojih trčim. Koja ideja dovede čovjeka do toga da ubijajući nekoga poput nas, otkrije neki novi svijet? Šta otkriva? Šta mu je ideja? Koji svijet on vidi? Svijet smrti, terora, straha, nesigurnosti? I u ime čeka ili koga to radi? U šta vjeruje? Dok trčim i pitam ljude šta se desilo, vidim da niko ne zna ili ne želi da zna. I dok ulazim u sigurniju zonu, pretpostavljam da će se desiti da je to učinio neko ko to radi navodno u ime Allaha i u ime Islama. Tako će biti u medijima. U javnom diskursu. Ali nek se ZNA.
U MOJE IME NIJE. NITI U IME MOJE VJERE. Oni su UBICE. Jednostavno, oni koji ubijaju djecu, žene, pješake na ulici nisu dio mog svjetonazora. Niti časne mi moje vjere. Oni su UBICE. ISLAM,SELAM znači MIR. Znači LJUBAV prema svakom stvoru. Predanost Bogu. Ljubav prema svakom ljudskom biću. Jer je svakoga Bog stvorio i svako ima svoju svrhu na ovome svijetu.
I svako ima svoju NAFAKU. Moja nafaka jučer je bila ljubavlju određena. Mojoj ljubavi sam udovoljio i skrenuo sa te ulice. Da sam slušao sebe i svoju želju vjerovatno bi bili u središtu ovog gnusnog zločina. Moja ljubav je zato moj KADER. Moj Kader je da sam preživio i 92 i 95 i evo sad La Ramblu. Moj KADER je da sad ovo pišem i dijelim sa svima vama.
Moja vjera je Islam. I nikakav terorista ovog svijeta je neće u mojoj duši i mom srcu uprljati ubistvom nedužnih. Jer je moja vjera čista od takve nečistoće. I s tom nečistoćom nema veze. Ima veze sa znanjem i mudrošću Abrahama, Mojsija, Isusa i Muhameda a.s. Ima veze sa astronomijom, matematikom, arhitekturom, medicinom i naukom koja je Evropi u mraku i Španiji u tmini, 800 godina donosila prosperitet. Ima veze sa znanjem koje je, pa gotovo prva Božija zapovijed posljednjem Božijem poslaniku. Ima veze sa MIROM.
Sa nasiljem i terorom nema veze. I nema veze sa nafakom. A moja NAFAKA danas je bila da ne poslušam sebe nego svoje srce. I moja ljubav me danas spasila. Ili je to ipak bila Božija milost. Ili i jedno i drugo ?!
Hvala Ti Bože na ljubavi i nafaki. Molim te da jučer ubijenim nedužnim ubijenim ljudima podariš svako dobro i ahiretski MIR.
ADMIR Katica