Ibro i Remza Imamović, moje prve komšije u Rogatici gledajući niz ulicu. Kuća od kuće udaljene samo za okapnicu. Na tom mjestu je bila prije stara kuća od Sarijage Imamovića oca Ahme rahmetli i Ibre. Sada žive kad se od Mostarskog raskršća krene prema Kiseljaku. Na sijelu bješe dosta Rogatičana, ai razgovaralo se najviše a o čemu drugom nego o Rogatici…
Kod Ibre i Remze
Ibro i Remza Imamovic, nase prve komsije u Rogatici gledajuci niz ulicu. Kuca od kuce udaljene samo za okapnicu. Na tom mjestu je bila prije stara kuca od Sarijage Imamovica oca Ahme rahmetli i Ibre. Kasnije nekad je Ahmo sa svojom Hankom napravio sebi kucu nize u basci a poslije Sarijagine smrti je Ibro sa svojom Remzom prepravio i nadogradio staru kucu.
Fino smo se slagali kako je to inace i bilo u nasoj mahali. Zivilo se nekako mirno, skladno i niko niskim nije imo nikakvih problema. Jedino su nasi stari imali malo problema sa nama djecom ko kad nas je bilo kolko hoces u mahali a svi “zivi”, sto bi rekli. Uvijek galama i vika ali stari imali dobre zivce jer je i tempo zivota bio lagan. Kako li bi to danas izgledalo da nas onoliko leti i vristi mahalom neznam ali meni to pocesto zafali. Da mi je da mi se makar nekad djeca uvale u bascu i malo opeljuse isto ko sto smo mi peljusili basce po nasoj mahali, ali nema. Mozda i zbog toga sto djeca danas imaju svega izobilja ali ih i nema kod nas sad ovdje na zapadu. Dok je nas bilo i po nekoliko u svakoj kuci kod ovih mojih Holandeza u kuci jedno dijete, jedan cuko i kapak.
Ibro i Remza imaju tri kceri: Mersidu, Aidu i najmladja Amelu. Otkad se ja dogovaram sa Amelom da odemo skupa pa da ih obidjemo. Ali nam se nije dalo isto ko sto se jos neda da sa Mikicom obidjemo Smajice i njenog dajdju Sulejmena Ucu. Ali bice i to jednom ako Bog da. Sretosmo se onomad sa Mersidom u Dortmundu na tefericu pa i tu pade dogovor. Koje li slucajnosti dolazeci u Bosnu na odmor svratismo da tenkujemo u Zenici, kad nas neko zove. Mersida sa porodicom, i oni na odmoru. Potvrdismo dogovor jos jednom.
U srijedu 29-07-2009 bio ja ono sa Mirsadom i Zengom u Dejcicima ja Bjelasnici (pisacu o tome jednom), i stigoh kuci vec pao mrak haman. Kad mi vice Esma da je zvala Mersida i kaze da su kod Ibre i Remze. Veli da su dosli na sijelo jos Halco i Feriz sa zenama i da bi svi volili da nas vide. Okrenem telefon, sjedemo u auto i eto nas vec nakon desetak minuta kod njih. Nisu daleko, mi u Hadzicima a oni tamo kad se krene od Mostarskog raskrsca prema Kiseljaku. Sta reci srdacan susret. Ibru i Remzu kao i Ferize nisam vidio jos od prije rata haman. Halcu srecem nekako ponekad. Sreli smo se jednom davno negdje u Njemackoj, pa onda smo se vidjali jos poslije rata na Grbavici, gdje sam ja radio a vidjosmo se i prije godinu, dvije u Rogatici za Hridom na dzenazi.
Lijepo nam bijase tu vece a tema bijase najvise Rogatica. Dogovorismo se da odemo jedan dan i kod njih u Ilijas na sijelo. Dva dana kasnije, tacnije u petak, je zvala Mersida da idemo. Javila joj se Esma a mene nebijase. Taj dan smo ja i Zenga otisli za Rogaticu i vratili se u mrkli mrak. Doduse jos ranije smo pozivani, ja i Esma, da odemo kod Suljagica u Keln, pa sad kad je i Mersida tu nesto ce mo odraditi. Nije bitno gdje ali ce mo se sastati, ako Bog da, sto prije. A naravno da ce mo opet navratiti kod nasih Ibre i Remze prvom prilikom ali ce mo ranije obavijestiti i njihovu Amelu da dodje i ona sa svojima.
Svima hvala za ovo lijepo druzenje…