Ima ti nešta u ljudskim bićima urođeno, da se okrenu iza sebe i pogledaju šta su to u životu radili i gdje su bili, a gdje su sada. K’o biva prave neku životnu inventuru. I gotovo uvijek svako drži svoju busiju i brani je. Onaj materijalni dunjaluk sve gleda kroz prizmu imetka i bankovnih salda, dok onaj duhovni gleda kroz izričaj duše i njen stvaralački naboj.
LAMBINA FILOZOFIJA
Ima ti nešta u ljudskim bićima urođeno, da se okrenu iza sebe i pogledaju šta su to u životu radili i gdje su bili, a gdje su sada. K’o biva prave neku životnu inventuru. I gotovo uvijek svako drži svoju busiju i brani je. Onaj materijalni dunjaluk sve gleda kroz prizmu imetka i bankovnih salda, dok onaj duhovni gleda kroz izričaj duše i njen stvaralački naboj.
I jedni i drugi nešto iza sebe ostavljaju.
Oni prvi zgrade i imanja, a ovi drugi finu pjesmu, knjigu, sliku, film, kip. Kad zavirimo u onu istorijsku seharu, vidimo da ljudski um uvijek upadne u istu zamku sa postavljenim pitanjem: Ko je bolje prošao? Bogati umiru kao takvi, a duhovni, mahom sa svojim djelima i potankom kesom. Mada i to, danas, ima neku drugu dimenziju.
Stalno me proganja misao, kako to da slabo učimo i znamo o bogatim ljudima kroz istoriju, a škole završavamo učeći o Da Vinćiju, Mocartu, Šekspiru, Mikelanđelu i inim, što su svoja djela davali u bescijenje, samo da bi preživjeli. A opet zadužili cijelo čovječanstvo.
Prve ne znamo, a drugi su vječni. Šta je onda bogatstvo? Ko je tu bogatiji? Džep ili duša? Sve mi ovo vri u ovoj mojoj sivoj masi, počesto promišljajući o našem zavičaju. Sve radi jednog pitanja: ›› Koga ili šta će to pamtiti novi naši naraštaji‹‹? Koji je njihov znak tzv. identifikacije? Zgrada ››Materijala‹‹ kod bašte ili ove sada veb stranice? Duga glavna ulica ili Safet Zec? Da li smo zbog materije izgubili dušu i grad ili smo zbog duše zanemarili materiju i grad? Šta ostavljamo budućem pokoljenju?
Hrabrost ili kukavičluk?
Znanje ili njegov surogat?
Pohvala gluposti ili pamet?
Laž ili istinu?
Dostojanstvo ili licemjerstvo?
Mi, koje vihor rata nije progutao, šta smo?
Pojedinačni pobjednici koji se zaklanjamo iza raznih titula i sumnjivog imetka, sa ogromnim gubitkom naroda, opštine, grada i svih blaga koje zavičaj pruža?
Falimo li to pohovani jezik, a kudimo cijelog vola?
Šta smo ostavili iza sebe da se pamti?
Da li se materijalno stiče i gubi, a duhovno ostaje? I još koliko i koliko ovakvih i sličnih pitanja? Mi ćemo novim naraštajima, posramljeni, suhoparno kazati:
-To je život?
A i taj život. Šta je?
Naš dobri Lambo je precizno i lakonski odgovorio:
›› Život je kalavara ‹‹.
Aci Tagor 1414
Aprila 2012 filozofirajući o nama, zavičaju i životu.