Kurtćehajić: RS je pravno osporiva, kako u nazivu tako i u samom postojanju

On smatra da ovi standardi isključuju diskriminaciju po bilo kom osnovu.

“S obzirom na to da su neke druge odredbe Ustava BiH u koliziji s ovom odredbom imali smo intervenciju Suda za ljudska prava u Strazburu koji je donio presude u korist Sejdića i Fincija, Ilijas Pilava i Aide Zornić s nalogom da se izvrše korekcije Ustava BiH i izmijene njegove diskriminirajuće odredbe”, kazao je Kurtćehajić. 

On ističe da u kategoriju diskriminirajućih odredbi spada i naziv entiteta Republika Srpska koji je ime dobio po jednom narodu iako su u Bosni i Hercegovini ravnopravni na svakom pedlju Bosne i Hercegovine sa srpskim narodom i Bošnjaci i Hrvati. 

“Jedini način da se ukloni ova diskriminatorna odredba jeste da se donese validna sudska odluka da se nijedan entitet ne može ekskluzivno zvati po jednom narodu. 
S obzirom na to da SDA u tom pogledu ima namjeru da se obrati Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, potrebno je naglasiti da je to sudska instanca koja može da donese presudu o tom pitanju, ali i da se oglasi da ne može da odlučuje o tome pozivajući se na to da je Republika Srpska ustavna kategorija. U tom slučaju potrebno je da jedan Bošnjak i jedan Hrvat koji žive na prostoru Republike Srpske poput Sejdića i Fincija pokrenu proces pred Sudom za ljudska prava u Strazburu da su diskriminirani u entitetu u kojem je formalno proklamovana ravnopravnost Bošnjaka, Srba i Hrvata, a entitet se zove po srpskom narodu”, kaže Kurtćehajić.

Dodaje da je, slijedeći logiku kojom je Sud u Strazburu donio presude protiv diskriminirajućih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine u slučajevima Sejdić-Finci, Ilijas Pilav i Aida Zornić, prirodno očekivati da će taj sud donijeti presudu da se nijedan entitet ne može ekskluzivno zvati po jednom narodu.

“Tihić je razmišljao o ovome…”

“Ovo pitanje je trebalo već davno postaviti. Bivši predsjednik SDA rahmetli Tihić je razmišljao o ovome, ali se kolebao da li da uđe u ovaj proces. Bojao se eventualnog neuspjeha. Nažalost, oklijevanje da se ovo pitanje sudski razriješi samo je ohrabrilo projektante velikosrpske politike koji u Republici Srpskoj vide prvi put u historiji stvorenu srpsku državu s ove strane Drine. Također, u manjem entitetu se stvara slika u javnom mnijenju da je to druga država srpskog naroda”, kazao je Kurtćehajić.

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu dodaje da je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik prije nekoliko mjeseci izjavio da Bosna i Hercegovina nije njegova država i da on i ne krije da mu je cilj nezavisna Republika Srpska. 

“Stavljanjem glave u pijesak bošnjačke političke i intelektualne elite poput noja problem se neće riješiti. Zbog toga je dobro da se pokrene inicijativa postavljanja pitanja pravne utemeljenosti naziva Republika Srpska. Također, nakon 26. februara 2007. godine i presude najvećeg suda na našoj planeti Internacionalnog suda pravde u Hagu da su vojska i policija Republike Srpske osmislile i izvršile genocid u Srebrenici nije upitno samo ime Republika Srpska, već i njeno postojanje. Jer toj tada paradržavnoj tvorevini je time presuđeno za najteži planetarni zločin. Apsurdno je da nakon toga Bosna i Hercegovina i narodi i građani koji su doživjeli genocid budu prinuđeni da u svom okviru imaju tvorevinu koja je odgovorna za genocid”, smatra Kurtćehajić.

Podsjeća da je Internacionalni sud pravde donio presudu o odgovornosti Republike Srpske za genocid u Srebrenici. 

“On ne može izvršiti presudu ukidajući tvorevinu koja je odgovorna za genocid. Ali Organizacija Ujedinjenih nacija koja je 1945. godine osnovala ovaj sud ima kapacitet da implementira presudu ovog suda i deinstalizira tvorevinu odgovornu za genocid. Ali je potrebno da im se organi vlasti ili nevladine organizacije koje su oštećene genocidom u Srebrenici obrate zahtjevom da to tijelo mora iznaći način za ukidanje tvorevine koja je odgovorna za genocid kako bi se izašlo iz ove šizofrene situacije. Citiraću bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je nakon presude za genocid Internacionalnog suda pravde izjavio: ‘Da se u Dejtonu znalo za razmjere zločina u Srebrenici, kao što se zna danas, ni ja ni Slobodan Milošević ne bismo mogli ništa uraditi da Republika Srpska postoji makar i u jednom procentu’. Ako se tada nije znalo, danas se zna. Ako tada nije bilo sudske presude, danas je imamo. Ako se Republika Srpska ne ukine, to znači da je politika genocida nagrađena. To bi bio loš primjer u svijetu za neke buduće nosioce velikodržavne i genocidne politike”, rekao je profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Dalje kaže da je za one koji govore da je Dejtonski sporazum sveto slovo potrebno reći da je to međunarodni ugovor koji podliježe određenim pravilima među kojima je i Bečka konvencija o pravima ugovora prema kojoj je osnov poništenja svakog međunarodnog ugovora povreda IUS COGENS norme (čl. 53 Bečke konvencije) koja se smatra najjačom normom međunarodnog prava i koja na prvom mjestu zabranjuje genocid.

“Također, nastojanja da se Bošnjaci kao žrtve genocida naviknu na postojanje Republike Srpske, iako je odgovorna za genocid u Srebrenici, prema proširenoj definiciji genocida koju je dao Simon Vizental je također genocid, jer je prema Vizentalu navikavanje žrtve da prihvati posljedice genocida također genocid. Njemci su napravili denacifikaciju i odvojili su se od politike koja je dovela do najvećeg stradanja u historiji ljudske civilizacije. Vjerovatno je i potpuni poraz i bezuslovna kapitulacija Njemačke osvijestila njemački narod. Nažalost, zbog toga što velikosrpska politika nije kažnjena u Dejtonu drugačijim ustavnim aranžmanima, što je velika greška međunarodne zajednice, zbog toga što ništa nije urađeno da se nakon presude za genocid u Srebrenici ukine tvorevina odgovorna za genocid, umjesto odvajanja oficijelne srpske politike u Bosni i Hercegovini, prema politici koja je dovela do strašnih zločina i genocida posebno prema bošnjačkom narodu, imamo afirmaciju presuđenih zločinaca Karadžića i Mladića, negiranje genocida, nazivanje entiteta državom, a države Bosne i Hercegovine državnom zajednicom, institucija Bosne i Hercegovine zajedničkim institucijama, i na svakom koraku urušavanje države Bosne i Hercegovine, što predstavlja samo nastavak politike razbijanja Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine. I danas se u manjem entitetu slavi neustavni dan 9. januar kada je 1992. godine protivpravno stvorena paradržava kasnije nazvana Republika Srpska koja je u maju 1992. godine na svojoj samoproglašenoj skupštini usvojila šest strateških zaključaka za koje im je tada čak i general Ratko Mladić rekao da se to ne može provesti bez genocida”, kaže Kurtćehajić. 

“Nema snaga među bosanskim Srbima da zaustave ludilo negiranja genocida”

U svom obraćanju Kurtćehajić kaže da bi neodvajanje od politike zločina i genocida i njegovo negiranje moglo dovesti do nečega što bi bilo najstrašnije, a to je postavljanje pitanja kolektivne odgovornosti srpskog naroda u BiH, jer se, kako navodi, za sada ne vide ozbiljne snage među bosanskim Srbima koje će zaustaviti ludilo negiranja genocida i veličanja presuđenih ratnih zločinaca.

“Paradoksalno je da su svi vodeći ratni vojni i politički lideri presuđeni za silne zločine, uključujući i genocid u Srebrenici, a da u isto vrijeme Republika Srpska, koja je uzrok i posljedica svih tih zločina, ostane nedotaknuta. Da Jevreji imaju presudu za genocid, Republika Srpska ne bi postojala ni dvije godine nakon toga. Shodno iznesenom, treba istovremeno ići u pravcu osporavanja naziva Republika Srpska, ali isto tako iskoristiti sve pravne i političke mehanizme da se sve članice Ujedinjenih nacija, njihovi organi, najodgovorniji ljudi u međunarodnim institucijama spoznaju u punom kapacitetu šta se desilo u Srebrenici, kako bi se animirala međunarodna javnost da se ukine Republika Srpska kao tvorevina koja je odgovorna za genocid u Srebrenici, jer su prema presudi Internacionalnog suda pravde u Hagu njene vojska i policija osmislile i izvršile genocid u Srebrenici. Time bi pravo i pravda, moral i dobri običaji, svi zemaljski i božanski zakoni pobijedili, čime bi se poslala poruka da se zlo ne isplati”, rekao je akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić.