“Generalna poruka je da će sve jednom proći, pa i ovo. Moramo biti pozitivni, ali i disciplinovani. Ovo nije za podcijeniti, vidite koliko se bore veće i organizovanije zemlje. Mi Bosanci smo žilavi, preživjeli smo i gore”, dodao je Mersad Selimbegović, bh. trenerski stručnjak koji sa klupe predvodi člana njemačke Cvajte Regensburg.
“Sve tuđe nam je bolje, sami sebi ne vjerujemo, tako je kod nas”
Selimbegović u razgovoru za SportSport.ba
Tuđe nam je draže, svoje ne cijenimo. Takav smo narod, takvi smo valjda odavno, pa ni uspjeha puno nemamo.
Ne baš svi naravno. A naši ljudi po svijetu su cijenjeni u svim branšama. Nogomet je naravno priča za sebe. Nisu samo Džeko, Pjanić, Kolašinac, Musa, Tuka, itd., ambasadori naše zemlje kroz sport. Ima i onih za koje su većina malo ili nikako čuli, a rade sjajan posao. Mladi bh. trenerski stručnjak Mersad Selimbegović u Njemačkoj je veoma cijenjen. Završio je igračku karijeru, okušao se u trenerskom poslu i za sada plovi sjajno.
Selimbegović, nekadašnji član FK Željezničar i NK Žepče, sa klupe vodi drugoligaša Jahn Regensburg. U ovom klubu je i završio karijeru, išao korak po korak, te na kraju dobio šansu i u prvom timu. Bio je to pravi potez čelnika ovog kluba, a jasno je da će se o 37-godišnjem Selimbegoviću u budućnosti mnogo pričati.
Nijemci su i pored koronavirusa u pogonu, a Selimbegović se javio za SportSport.ba.
Mersade, kakvo je stanje sa koronavirusom. Kako si se prilagodio na ovu situaciju?
“Pokušavam pronaći neki normalitet koliko je to moguće. One dvije sedmice kada nismo trenirali malo je bilo drugačije. Sada je malo više posla za mene, treniramo u grupama, u 10, 12 i 14. Nemam baš puno slobodnog vremena, a i bolje što je tako. Onda bi čitao i samo razmišljao o koroni”, priča Selimbegović na početku razgovora za SportSport.ba.
Kako protiču treninzi?
“Igrači su radili kući, motivisani su, a sada smo na terenu. Moramo biti kreativni, tražiti vježbe, ‘izmišljati’… Treniramo u grupama od po osam igrača koje opet razdvajamo u dvije grupe. Raspoređeni su igrači u četiri – pet svlačionica, neki se tuširaju kući i tako. U trening centru se kontroliše ko ulazi”.
Da li ima naznaka kada bi se život mogao vratiti u normalu?
“Neki mogući datum je 4. maj. Dok krenu školu, to je onda ulazak u normalni tok. I mi se nadamo da ćemo tada moći trenirati normalno i onda za dvije – tri sedmice da igramo”.
Jasno je da će sve sportske klubove pogoditi i problemi sa finansijama. Kakva je situacija u tvom klubu?
“Mi smo manji klub, pa nas svaka kriza onda manje pogodi. Moram pohvaliti menadžment kluba, direktora koji godinama radi dobar posao, a sada se posebno vidi koliko dobro radi. Nismo morali poslati nijednog radnika kući, nijedan nije otišao na skraćeno radno vrijeme gdje ti onda klub ne plaća ništa, a preuzima te država. Mi se borimo da to izbjegnemo, a stručni štab i igrači su se odrekli jednog dijela primanja”
Pratiš sigurno sportske medije u Njemačkoj. Veliki klubovi su u posebnim problemima.
“13 klubova će se naći u velikim problemima ako se ne nastavi prvenstvo, te sada čekaju novac od TV prava. Veliki su izdaci, a priliva nema. Posljedice će se po meni osjetiti tek poslije sezone. Fudbal je zadnji u lancu ekonomije. Dosta sponzora se povlači, neki će tražiti i povrat novca jer su njihovi ugovori vezani za pune stadione. Ti onda nisi odradio svoj dio od ugovora i tražit će ti povrat novca”.
I sam je prošao kroz Edukacioni centar za trenere pri NS BiH, a nedavno je svoje iskustvo i znanje podijelio sa bh. trenerima koji će uskoro postati vlasnici UEFA Pro licence pri ovom centru. Njihove impresije su bile sjajne, a Selimbegović priznaje da to uradio sa velikim zadovoljstvom.
“Bilo mi je drago da su ljudi iz Edukacionog centra našli način da nastavu rade i dalje. Većina centara se nije snašla u ovome, a drago mi je da su sjetili mene i čast mi je bila da se odazovem te prenesem ono što radim. Tu su i treneri koji rade duže vremena na zavidnom nivou, a od jednog planiranog sata smo napravili dva, što znači da je bilo zadovoljstvo i meni i njima. Edukacioni centar je svijetla tačka u bh nogometu, ljudi zaista rade strašno dobar posao”.
Koja je to bila poruka kolegama? U BiH se treneri mijenjaju u klubovima kao na traci, sistema nema…
“Moraju više vjerovati u sebe, oslanjati se na sebe. Generalno, mi gledamo da je sve što je odnekud drugo bolje, sami sebi ne vjerujemo, tako je kod nas. Mislimo negdje tamo je puno bolje… Ja tvrdim da to nije puno bolje. Ja radim sa trenerima koji su licence završavali u Njemačkom, Austrijskom savezu, itd, te u oni ne mogu da vjeruju na kojem nivou je naš edukacioni centar. To je nesto što ljudi u BiH, odnosno treneri, ne trebaju shvatiti kao da je samo ‘pro forme’ i da se uzme papir, tj. licenca.. Zaista se moze puno naučiti, ja sam koristio stvari koje sam naučio u centru plus svoje igračko iskustvo. Imao sam par dobrih trenera i sve to sam kombinovao kao trener, te i dalje to radim”.
Riječi hvale posebno je imao za profesora Mensura Dogana.
“To je čovjek koji meni svakodnevno stoji na raspolganju, a toliko smo daleko. To je moj mentor, te u svakoj mojoj pobjedi ima veliki udio. To je baš nešto rijetkost. Ja kada pričam sa ljudima i kažem im da me on prati od B licence i da ga mogu nazvati u bilo koje doba i da pričamo sat vremena, neki i ne vjeruju. To je jedna veliki stvar u svemu ovome”.
Zašto volimo tuđe, a svoje nekako sklanjamo po strani. Zašto evo npr. Mersad Selimbegović ne može biti trener u nekoj od selekcija naše nogometne reprezentacije?
“Ne znam da li je to posljedica sistema od prije kada smo uvijek čekali da nam neko nešto pomogne. Bili smo u takvoj situaciji prije, valjda je to. vidim da su naši treneri talentovani, ma da je teško otići i raditi vani. Ja sam imao sreću da sam tu bio kao igrač, pa postao trener. Treba mnogo stvari da se poklopi, te treneri trebaju da vjeruju u sebe. Nedostaje nam optimizma, pozitivne energije. Bio sam često u Sarajevu u posljednje vrijeme, imao kontakt sa ljudima iz fudbala i s kim god da pričaš kaže ‘ne može se, ne može se…’ Ali moramo krenuti odnekle, talentovana smo nacija, pokazuju to i naši igrači po svijetu”.
Priznaje da su mu svi planovi vezani za Regensburg.
“Ne gledam puno daleko u budućnost. U mojim mislima je samo ovaj klub iako smo napravili jao dobar posao do sada. Jučer sam imao dva poziva menadžera koji me žele upoznati i koji žele raditi sa mnom. Bilo je poziva kada se trebalo nešto mijenjati u klubovima, zvali su me i pitali kakva je situacija i da li imam interesa. Hladno, bez prepotencije, sam rekao da nemam stvarno interesa u ovom momentu. Tu sam 15 godina u klubu, dobio sam priliku koju je teško dobiti, tu mi je porodica, djeca su u nekom uzrastu u kojem je dobro što sam kući. Imamo sve uslove za napredovanje, prošle godine godine nas je napustilo sedam standardnih igrača, otišlo je ukupno 16, a doveli smo 17. Sastavljao sam potpuno novu ekipu. Nekako me to motiviše. Nismo jaki da možemo nekom igraču ponuditi nešto kada ga želi veći klub. Hoffenheim nam odvede najboljeg špica, ali ja sretan ostao je drugi, međutim dođe Stuttgart i odvede drugog. Svih sedam sada igra u većim klubovima i svi su standardni. Taj napadač je došao kod nas iz četvrte lige, a m smo ga prodali u Hoffenheim, dao je Bayernu dva gola i jedan Drotmundu. Znači da imamo i dobar skauting, te da dobro pratimo kada ih tako razvijamo.
Sada opet moraš naći iz četvrte lige, pa dovesti na nivo druge. Ljudi ne znaju u široj javnosti to, ali oni koji prate ovdje to dobro znaju. Čude se kako smo uspjeli stabilizovati klub, te nijednog trenutka nismo došli u blizinu zone ispadanja”
Koronavirus je glavna tema i u BiH. Koja je tvoja poruka Bosancima i Hercegovcima?
“Generalna poruka je da će sve jednom proći, pa i ovo. Moramo biti pozitivni, ali i disciplinovani. Ovo nije za podcijeniti, vidite koliko se bore veće i organizovanije zemlje. Mi Bosanci smo žilavi, preživjeli smo i gore”, dodao je Mersad Selimbegović, bh. trenerski stručnjak koji sa klupe predvodi člana njemačke Cvajte Regensburg.