Hele dovukli bi mi dosta granja za prvomajsku. Par dana prije palenja smo “morali” svi dovuci po nekoliko smreka. Onako coporativno pravac Zagradac i gore na proplanku nasijeci smreka, povezi konopcima i tegli na Pticijak.
PRVOMAJSKE VATRE
Ovih dana lijepo vrijeme ovdje kod mene, onako suncano, pa mi probudi cud ili bolje reci zov divljine u meni.
Nekad bi se mi u Gracanici, pocetkom aprila, sa prvim lijepim danima fatali sikirica.
Opasaj konopac oko sebe, sikiricu u ruku i pocni krciti prva trnja za prvomajsku vatru.
Narednih mjesec dana su nam lica i ruke bile pune ogrebotina, a nerijetko su nam majke morale vaditi trnove iglom.
Kad bi ponekad osijeci neku tresnju divljaku jal brijest onda bi udruzenim snagama lijepo povezi konopcima i vuci.
Starija raja su promatrala svoje naslednike i ako bi dobi ponekad pohvalu to ti je znacilo puno.
Kako tada tako i danas mrzili smo kauboje a obozavali indijance.
A zivjeli smo ko indijanci, pravili lukove i strijele i nezaobilazne satore, koje smo isprepetali (pleli) tankim granama.
Naravno moju generaciju je vjestinama ucio nas neizbjezni poglavica Cika.
Jedne prilike odlucio poglavica da napravimo veliki luk i da idemo u lov na vrane.
I napravili toliki da se nije mogo rukama zategnuti, nego bi nas poglavica lego na ledja i nogama i rukama zategni luk i strijelu i gadjaj vranu negdje na stubu.
Hele dovukli bi mi dosta granja za prvomajsku.
Par dana prije palenja smo “morali” svi dovuci po nekoliko smreka.
Onako coporativno pravac Zagradac i gore na proplanku nasijeci smreka, povezi konopcima i tegli na Pticijak.
Starija raja bi osijeci “vrljiku” pobodi je i onda redaj okolo.
Obaveza starije raje je takodje bila da se dovuku stare gume iz starog Sjemeca.
I onda prvo sloj smkeka, pa sloj grana, pa red guma i sve tako.
“Plastio” je naravno Cika, kome bi gore dobacivali granje.
Vece uoci prvog maja bi starija raja otidji u kino, a mi mladji cuvaj, dok oni ne dodju.
Kad bi iz kina, svrate dole do Suljage koji je uvijek davo veliki kanister loz ulja za potpaliti.
Uvijek je Cika kao zrtvu “prinosio” svoj kaput ili jaknu.
Kako je to pravdo kod babe Avdage, neznam.
Hele mi mladji radosni kad se starija raja pomoli.
Pocinjala je ceremonija popracena raznim krikovima i vriscima. Urnebesom do u neka doba.
Manje gume bi zapali pa otisni niz Hadzijino prema kratinama.
Neznam kako je to sve izgledalo gledati iz carsije jer nikad nisam imao tu priliku.
A sutra sabahom Prvomajski uranci………….
Autor: Teva
Tilburg, petak 16 februar 2007