Neposredan povod našeg odlaska u Žepu je obilazak porodice Samira Čavčića, Jasika – Žepa, kojem je grupa plemenite braće kupila kravu.
Drugi povod je podjela jednokratne pomoći od strane Fonda Bošnjaci, učenicima OŠ-e u Žepi (100 KM za pet učenika).
BRAĆA KUPOVINOM KRAVE OBRADOVALA PORODICU SAMIRA ČAVČIĆA,
A “FOND BOŠNJACI” OBRADOVAO UČENIKE OŠ-E U ŽEPI
»Što god da podijelite, On će vam nadoknaditi, jer je On najbolji Opskrbitelj»! (Suretu Es-Sebe’, 39)
Prenosi Enes b. Malik, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: »Sadaka zaista gasi srdžbu Gospodara i otklanja tešku smrt.» (Ahmed)
Dvadeset i peti februar 2009. godine, srijeda, prohladno zimsko jutro. Okupljamo se rano pred džamijom Kralj Fahd, na Čengić Vili i Vijećnici: Samir, Nijaz, h. Almir, Ermin, h. Enes, Šahin i ja i sa dva đipa krećemo u pravcu herojske Žepe.
Neposredan povod našeg odlaska u Žepu je obilazak porodice Samira Čavčića, Jasika – Žepa, kojem je grupa plemenite braće kupila kravu. Pomenuta braća i to: Nijaz, Rifat, Samir, Adem, Ado, Almedin, Almir, Alvid, Amel, Amer, Džemo, Edin, Emsad, Ermin, Eso, Fahro, Fuad, Hamza, Mehmedalija, Mensur, Mensur, Miralem, Mirsad, Muhamed, Nusko, Osman, Refik, Safet i Tarik, evo već godinu dana svakoga mjeseca udružujući vlastita sredstva kupuju krave povratnicima u Manji BH Entitet i do sada su kupili deset krava.
Drugi povod je podjela jednokratne pomoći od strane Fonda Bošnjaci, učenicima OŠ-e u Žepi (100 KM za pet učenika).
Put do Žepe je ugodan i popraćen lijepim muhabetom, a hadžija Enes nam čita lijepe priče i pjesme o Žepi, koje je napisao u protekloj godini. Radost u srcima je neopisiva, kada ugledasmo džamiju u Košutici, Sokolac, koja je vakuf hadži Galiba Hadžića, a potom krivudavim putem približavamo se Han Pijesku, pa onda put Rijeka. Zastajemo kod kuće Fadila Kreštalice, dobrog domaćina i jedinog stalnog povratnika u Rijeke, gdje nas njegova hanuma Rukija obavještava da je Fadil u Han Pijesku. Nastavljamo put i prolazimo životopisne predjele, koji one koji prvi put idu u Žepu ostavljaju bez daha. Luke, to lijepo žepsko selo, čeka na donatore, a potom dolazimo u Budičin potok, gdje kratko odmaramo, uz razgovor o čuvenoj bici 04. juna 1992. godine, kada se vodila odsudna borba za Žepu, u kojoj su žepljaci balvanima i kamenjem, bez protuoklopnih sredstava zaustavili četnički bataljon. U pomenutoj bici je palo sedam šehida, a broj agresorskih žrtava je nekoliko stotina. Nastavljamo put, nazivamo selam i učimo Fatihu šehidu Hamidu Divoviću, a potom zastajemo na Borku, da se upitamo sa Abidom Zimićem. Potom se pred nama ukaza lijepa žepska kotlina, sa upečatljivimm Borovačkim stjenama, Bokšanicom, Gradinom i Gradom, a Gođenje je toga jutra već okupalo zimsko sunce, gdje džamija posebno blista, a iz dimnjaka se viori dim, svjedok da tamo ima i da će inša-Allah do Sudnjega dana biti ponosnih žepljaka.
Na Kaldrmi nas čeka Samir Čavčić, kojem su braća koja su kupila kravu ponijeli pelene (od brata Age) i garderobu za djevojčicu Nejru, te kahvu i šećer, a hadžija Enes Hrusto iz Kaknja je za kravu obezbijedio mekinje. Zastajemo kod Senada Čavčića, pravog domaćina, divimo se njegovu stadu ovaca, a posebno janjcima, koji se igraju na snijegu, a onda uskom prtinom, kroz snijeg koji škripi pod nogama, produžavamo do Samirove kuće. Odmah po dolasku Samir iz štale izvodi kravu, koju mu je prije 13 dana dovezao Adem Bičić. Kravu su 2.150,00 (dvije hiljade i stotinu i pedeset) KM platili dobri Bošnjaci, junaci ove priče. Ulazimo u kuću, gdje zatičemo Samirovog bolesnog babu Hasiba, suprugu i šestomjesečnu kćerku Nejru. Oni su presretni što konačno imaju kravu, koja je steona već četiri mjeseca, a za istu su ranije obezbijedili štalu i dva sijena. Uz sok razgovaramo o životu povratnika, a porodica blagosivlja donatore.
Nastavljamo put za Žepu, preko: Bara, Bojranica, Podklanca, Ravne njive, Zatonotišta i Bjelila i stižemo u Centar Žepe, gdje prvo odlazimo u Školu, koja je već u 12,15 zaključana, a učenici, njih petoro su već kod svojih kuća. Braća se dive čuvenoj žepskoj vodi, na njoj bez obzira na hladnću uzimaju abdest, a potom u džamiji klanjamo podne i ikindiju. Hadžija Enes kad šehidske česme dobija inspiraciju i po povratku kući piše pjesmu ” Šehidskoj česmi”, a kod vode slušamo ilahije o žepskim šehidima, koje je komponovao hadžija Enes…
Potom pješe idemo do Redžep-pašine kule i mosta i usput dajemo jednokratnu pomoć Fonda Bošnjaci, Rahmanu Kukovcu i Amini Omanović, a susrećemo i Husu Kulovca – Lisku i Halila Kulovca. U kafani Medžlisa IZ-e Žepa pijemo kahvu i čajeve, gdje nam poseban ugođaj pravi hadžija Enes, koji čita svoju priču “Asfalt” i pjesmu “Doktori žepljaci” i “Škola na livadi”, obilazimo apartmane i odlazimo na izvor rijeke Žepe, kod Šakirine kuće, gdje uživamo u prelijepom ambijentu, fotografišemo se i žalimo za Šakirinim mlinom i još šest mlinove koji su ne tako davno krasili ovaj dio Žepe. U prorijeđenom snijegu, na izvoru rijeke Žepe nalazimo ucvalu jagorčevinu.Bistra rijeka Žepa je nabujala, ali iz Zvekare ne šiklja voda. Potom nastavljamo put prema Drini, gdje usput u Žepi uručujemo jednokratnu pomoć učenici Nihadi Omanović.
Prisutni se raduju ribnjanku Muhameda Tabakovića, kojeg smo u društvu sa Sanelom Šarićem prije toga susreli na izvoru rijeke Žepe. Braća kupuju ribu, o čijem kvalitetu se pročulo na daleko, a istu vješto hvata i vaga Nesib – Bara.U Slapu svraćamo kod hadžije Mehmeda i hadžinice Haske Tabaković, roditelja žepskog heroja – šehida Sabrije. Dok smo bili na Poratku, braća izražavaju želju da svrate kod Nihada Omanovića, da provjere ima li uslove za držanje krave. Nihad nas dočeka sa osmjehom na licu i reče da je pripremio materijal za štalu i da će istu inša-Allah završiti za oko dva i po mjeseca. Hadžija Enes obećava da će mu on inša-Allah u Kaknju obezbijediti kravu, a za isto su bili spremna i braća sa kojima smo bili u društvu.
Odlazimo do naše porodične kuće da vidim da nije bilo kakvog zijana, a i da braća vide gdje sam rođen i gdje mogu doći da se odmore i nadišu prave have.Usput u Bojranicama svraćamo kod Saliha Čavčića, kojem uručujemo jednkratnu pomoć za unuku Elviru, koja je to jutro otišla u Sarajevo i obilazimo mu štalu u kojoj se nalaze veliki volovi; dva težine po 1.000 kg., a dva težine po 750 kg.
Već je blizu akšama, kada stižemo u Čavčiće kod hadžije Nusreta i hadžinice Sehije Čavčića. Hadžija i hadžinica su uvijek bili dobri domaćini, pa i ovoga puta. Nakon kahve, čaja i mlijeka, klanjamo akšam, a onda se zalažemo sa žepskom purom, pitama, žepskim lukom, koji ujeda za oči, sudom pod kajmakom, kojeg bi “mačak mogao preći, a da se ne uvali”, zadrobljenim žepskom kukuruzom, koja se “žuti ko dukat”, a potom slatkom od meda u satu i jagoda. Na kraju smo svi odhukivali i žalili što ne meremo više…
Nakon klanjanja jacije namaza svraćamo kod učenice Avdić Dženane, gdje joj uručujemo jednokratnu pomoć, a potom u Rijekama selamimo Fadila Kreštalicu, kod kojeg s’ nogu pijemo tek uzvareno mlijeko i kupujemo kajmak, sir i mlijeko.
Braća: Samir, Nijaz, h. Almir i Ermin, koji su prvi put bili u Žepi, obećali su da će inša-Allah biti njeni česti posjetioci, a h. Enes i Šahin, su se već navadili i ne mogu bez Žepe, pa ugledajte se na njih moji dobri žepljaci i nikada ne zaboravite na svoj rodni kraj i tu ljubav prenosite na svoje potomke!
Nastavljamo put za Sarajevo, radosni što smo se u ime Allaha, dž.š., družili i na ovom putu učinili dobra djela. Ulazimo u Sarajevo, ukrašeno milionima sijalica, ali nam duša još u Žepi. Onda se sjetih riječi Muhameda Č. koji prošle godine nakon povratka iz Žepe reče: “Lijepo je ovo Sarajevo, samo zabačeno od Žepe!”Neka Allah, dž.š., nagradi ove dobre ljude za njihovo dobročinstvo, neka nagradi osnivača Fonda Bošnjaci i odgovorne u njemu i neka posebno nagradi naše hrabre žepljake, koji se vratiše u našu Žepu!!!
Tekst i foto:
NH MUderris