Mula Branković posvjedočila je kako je iz sela Rakitnica pobjegla od napada i kako je s narodom stigla u Kozadre. Kazala je da je bila u jednoj kući za vrijeme silovite pucnjave i da je sa mlađim sinom uspjela pobjeći u šumu. Ona je navela da joj je stariji sin Nezir ostao u drugom dijelu kuće, dok su oni nastavili “put ׅod više noći” dok nisu stigli na sigurno.
SUĐENJE
Ujić Mile: Sina prepoznala po čarapama
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Rogatice, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričala je kako su u ljeto 1992. godine bježali od napada i kako joj je stradao stariji sin.
Mula Branković posvjedočila je kako je iz sela Rakitnica pobjegla od napada i kako je s narodom stigla u Kozadre. Kazala je da je bila u jednoj kući za vrijeme silovite pucnjave i da je sa mlađim sinom uspjela pobjeći u šumu.
Ona je navela da joj je stariji sin Nezir ostao u drugom dijelu kuće, dok su oni nastavili “put ׅod više noći” dok nisu stigli na sigurno.
Nakon 15-ak dana saznala je za stradanje sina.
“Kažu da je poginuo, da su mu svezali ruke”, rekla je Branković, dodavši da je sa njenim sinom bilo još pet-šest osoba.
Dodala je da je kasnije išla da identifikuje tijelo sina. Kazala je da nije imao gornji dio odjeće, jer je, kako su joj pričali, svojom košuljom previo jednog ranjenog.
Sina je identifikovala po čarapama koje mu je pronašla u džepu pantalona a koje mu je ona stavila kada su pošli.
Branković je svjedočila na suđenju Miletu Ujiću, kojeg optužnica tereti da je 2. avgusta 1992. komandovao grupom od 50 pripadnika Gučevske čete u napadu na Kozadre. Optužen je za ubistva, ranjavanja, prisilno preseljenje, zatvaranja i druga djela nad licima bošnjačke nacionalnosti.
Odbrana je u dokaze uložila iskaz svjedokinje u kojem se navodi da se istraga vodi protiv drugog lica. Svjedokinja je rekla da ne poznaje Ujića.
Zaštićeni svjedok Tužilaštva S-8 kazao je kako je s drugim stanovništvom bježao od napada i kako su se sklanjali po selima i šumama.
On je izjavio da su u Kozadre stigli nakon granatiranja Trnovika i Borovskog i da su se sakrili u kuće. Rekao je da je bilo ranjenih ljudi.
Svjedok je naveo da je čuo kako je ušla pješadija i da je s majkom uspio da pobjegne do šume, te da su se sakrili u jednu pećinu. Kazao je da se onesvijestio i da je spavao do sutradan.
Ujutru je, kako je ispričao, izašao i vidio da nema više nikoga u šumi.
“Po livadi vreće što je narod bacao. Pogledam, kad vidim noge. Pogledam, kad vidim ljude”, prisjetio se S-8 prizora koji je posmatrao sa određene udaljenosti, jer nije smio da priđe u strahu od mina.
On je dodao da je vidio krv po tijelima ljudi. Naveo je da je jedan muškarac u kariranoj košulji ležao s raširenim rukama, a da su drugi bili zbijeni. Prisjetio se da je jedan čovjek bio u kožnoj jakni, jedan u plavoj košulji, dok je jedan bio do pasa go.
Rekao je da se zadržao par sekundi i da je otišao po majku kako bi bježali dalje. Na kraju su stigli na planinu Gosinu, gdje su drugi ljudi pričali o tijelima koje je vidio na livadi.