Kramer selo, Burati, Han Stjenice, Rogatica. Ovdje sam danas. Bio sam i te 1992 godine. Kraj juna, juli, august. Sa ljudima koji su ovdje ubijeni, proveo sam mjesec dana. Kao izbjeglicu su me zajedno sa mojim roditeljima dočekali u svojim kućama kao kraljeve. I od stida smo otišli jer im nismo više mogli biti na teretu.
Obilježavanje 29 godina nestanka-stradanja građana Rogatice
Kramer selo, Burati, Han Stjenice, Rogatica. Ovdje sam danas. Bio sam i te 1992 godine. Kraj juna, juli, august. Sa ljudima koji su ovdje ubijeni, proveo sam mjesec dana. Kao izbjeglicu su me zajedno sa mojim roditeljima dočekali u svojim kućama kao kraljeve. I od stida smo otišli jer im nismo više mogli biti na teretu. Stid nas je spasio. Ubili su ih dva dana nakon toga. Pucnjeve tih dana sam čuo svojim ušima. I mislio da me isto čeka. Nafaka je bila da živimo i da sada gradimo našu domovinu. Gdje god da smo. Ne zaboravljajući svoj identitet i svoje porijeklo. Niti šta nam se desilo. Radi pravde a zbog buducnosti. Da se više nikad nikome ne ponovi.
