Na suđenju za zločine na području Rogatice, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o napadu i ranjavanju bošnjačkih civila u selu Kozadre u avgustu 1992. godine.
Na suđenju za zločine na području Rogatice, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o napadu i ranjavanju bošnjačkih civila u selu Kozadre u avgustu 1992. godine.
Ujić Mile: Ranjen sa suprugom i djecom u Kozadrama
Zaštićeni svjedok S-6 kazao je da je živio u selu Rakitnica, koje je napadnuto 31. jula 1992. godine. Sa suprugom, djecom, majkom i drugim mještanima napustio je selo.
Kazao je da su noćili u selu Borovsko a sutradan krenuli u Kozadre, gdje ih je dočekalo granatiranje dok su prilazili kući Grabovica. Rekao je da su tada ranjeni on, supruga i djeca.
S-6 je ispričao da su ušli u kuću kako bi previli rane, ali da su začuli lupanje na vratima i da su pobjegli kroz prozor. Dodao je da su uspjeli doći do šume, gdje su zatekli i druge izbjeglice.
Poslije nekoliko dana, kako je naveo, od Naila Grabovice koji je došao iz Kozadra, čuo je da je pobijena grupa muškaraca. Od majke, koja je kasnije takođe došla, čuo je da su muškarcima bile vezane ruke.
Naveo je da je Nail Grabovica rekao da je napad izvršila Gučevska četa.
On je svjedočio na suđenju Miletu Ujiću, kojeg optužnica tereti da je 2. avgusta 1992. godine komandovao grupom od 50 pripadnika Gučevske čete u napadu na Kozadre. Optužen je za ubistva, ranjavanja, prisilno preseljenje, zatvaranja i druga djela nad licima bošnjačke nacionalnosti.
Svjedok S-6 je kazao da poznaje Ujića kao inteligentnog čovjeka koji je prije rata radio kao direktor. Naveo je da nije čuo da su ga spominjali u vezi sa dešavanjem u Kozadrama.
Na pitanje branioca Dejana Bogdanovića, svjedok je negirao da je dio ljudi ostao u Rakitnici kako bi pokušao pružiti otpor. Branilac mu je predočio izjavu iz istrage u kojoj je naveo da je manji broj ljudi ostao u pokušaju da odbrani selo. S-6 je rekao da to nije kazao.
Na suđenju je saslušana i svjedokinja Emira Ćatić, koja je navela da je zbog napada u Rogatici došla u svoje rodno selo Kozadre, koje je napadnuto 2. avgusta 1992. godine.
Ona se prisjetila pucnjave i granatiranja u jutarnjim satima, usljed čega im je uništen krov na kući. Ispričala je da je njen brat došao i rekao im da gore vikendice, pitajući ih šta čekaju.
Kazala je da je pucnjava bila sa svih strana i da su pobjegli u šumu, gdje su zatekli i druge ljude. Navela je da je tu bio svjedok S-6 sa porodicom.
“Već su bili žuti, izranjavani, žedni”, prisjetila se Ćatić, dodajući da su ih previli čaršafom koji je bila ponijela.
Svjedokinja je potvrdila da je kasnije čula od drugih da je grupa muškaraca strijeljana.
Branilac je svjedokinju pitao da li su joj u istrazi inspektori spominjali imena osumnjičenih. On je pročitao niz imena, a svjedokinja je rekla da je pitana za dvojicu. Bogdanović je kazao da mu je ovo pitanje važno, jer su raniji osumnjičeni postali svjedoci na ovom suđenju.