Ko je kriv što su nam prljave ulice, rijeke, parkovi. Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili mozda ostali. Sve je to isti smrad. Smrad šuplje nacionalne priče. Neko vam zabranjuje da budete konstitutivno uredni, samostalni ili “temeljni” narod. Sva ta priča je obično sranje.
Ne dozvolimo da zla pobijede a vode 100:0
Najbolje bi bilo da se raspiše konkurs za nekog uljudnog okupatora da nas dovede u red. Austrija, Njemačka ili možda ovi Monty Pytonovski Englezi. Amerika je ipak daleko. Rusija “Njet”. Sami dalje ne možemo. Očito je. Šalim se naravno ali da mozemo upravljati sami već bi to napravili. Prljavi smo i sve smrdi a ne bi smjelo biti tako.
Ko je kriv što su nam prljave ulice, rijeke, parkovi. Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili mozda ostali. Sve je to isti smrad. Smrad šuplje nacionalne priče. Neko vam zabranjuje da budete konstitutivno uredni, samostalni ili “temeljni” narod. Sva ta priča je obično sranje.
Pogledajte samo parkove gdje nam se djeca igraju. Jednog dana dok sam bio s djecom u parku odlučim skupljati kese i ostalo smeće. U jednom momentu sam se okrenuo tražeći saveznike, nekog ko će pomoći. Osjetio sam prezrive poglede bar deset žena s cigarom u jednoj a mobitelom u drugoj ruci (muževi su realno rijetko u parkovima s potomstvom, ali to je druga tema; nema se lafo vremena ) koje su me gledale kao luđaka. Da nisam bio pristojno obučen vjerovatno bi mislile da skupljam opuške kako bih i ja zapalio cigaru. Čega sve tu nema: opušci, plastične kese, prazne konzerve čak i jedan ženski uložak. Samo neka svako od nas prebroji kese koje vidi na putu od svog stana do auta nakon sto se svakog dana parkirate ispred zgrade. Niko nam osim nas nije kriv što živimo kao psi. Tamo gdje živim zaista nema puno smeća jer mi čistimo područje oko svoje zgrade. Rijetki su tako čisti kvartovi kao Mojmilo. Pojavilo se smeće pored trolejbuske stanice u blizini zgrade. Ljudi koji čekaju trolu iz dosade bace smeće pored klupa ili na obližnju travu.
Jedno dežurstvo od pola sata s bejzbol palicom je promijenilo sve.
Kriminal i nasilje su sljedeći na mojoj listi onog sto me frustrira u ovom gradu. Za razliku od većine prosječnih ljudi ja se dobro sjećam kad je počeo potpuni raspad kakvog takvog sistema. Naravno prvo je počelo u ratu. Počelo je onda kad su smijenjeni pripadnici specijalne policije MUP-a kantona Sarajevo koji su uhapsili notornog kriminalca Nisku Karkelju ( dobro prekomjerna upotreba sile ali ja tako i zamišljam specijalce) i nakon toga izgubili posao. Niko nije ni pokušao da digne glas protiv tako očite nepravde. Sve poslije toga je ponor u koji smo realno zaslužili da upadnemo zbog naše jadne reakcije na takvu nepravdu i na sve druge nepravde. Tad je trebalo izaći 100.000 ljudi i reći jasno i glasno ,, Ne damo najbolje među nama ” Poznavao sam mnoge iz te elitne jedinice naše policije. Neki su mi bili saborci tokom agresije na našu zemlju a neke sam znao iz sporta. Ljudi gotovo 15 godina nisu mogli raditi u struci. Niko se nije ni mrdnuo i zato su nam sad policijski komesari opskurni likovi kao što je bio onaj neki Vahidin Ćosić. Je li vama taj čovjek izgledao kao profesionalac. Meni NE. Kad neko kaže Ćosić pomislim samo na našeg pokojnog Krešu. Boli prosječnog Bosanca k….c za sve što se dešava oko njega.
Svi smo krivi. Svi. Zbog toga nam gaze djecu autima, zbog toga nam djecu čekaju pred školama s ćakijama, zbog toga nam na kraju krajeva ubijaju djecu i zataškavaju ta ubistva pakujući to nekom drugom.
Zbog šutnje Dodik Srbe ubija tehničkim kiseonikom a Fadil Bošnjake respiratorima za hitnu pomoć. Hrvati imaju HDZ i kladionice.
Njima ne treba nista gore od toga. Moramo se dići ljudi protiv nepravde i protiv nasilja. Sve ovo sto nas pljačkaju je nasilje. Poskupljenje struje je nasilje. Prosječan čovjek samo kaže ne diraj me i briga me za ostalo. Nemoj biti prosječan-digni svoj glas, upotrijebi silu i zaštiti nemoćne. P.S Ja nisam nikad bio takav, i nikad neću biti samo prosječan. Uvijek sam mrzio nasilje i nepravdu. Ne mogu gledati to i ne reagovati. I danas mi se desi da išamaram nekog ko mi piša ispred haustora u 11 ujutru kao jednom prije desetak godina kad sam jednog “svijetla” obraza malo opalio u glavu pa kad ga slijedeći put izvadi da piša na mjestu gdje se djeca igraju sigurno će pomisliti: Da nema i ovdje neka budala koja šamara poštenog pišača haustora. Ne pozivam na nasilje naravno ali ako se djeca tuku razdvojite ih, naruzite ih. Ne dajte da jači tuku slabije. To je farz, zaštititi nemoćne. Zapamtite najgore je gledati samo svoja posla.
Nepravdu treba spriječiti a protiv nasilnika se moramo boriti. Oni razumiju samo jačeg od sebe. Možda neko od nas tako i pogine ali bolje je i to nego da nam djecu ubijaju. Ako ne promijenimo način života i onaj odvratni životni moto da gledamo samo svoja posla neko će doći i po našu djecu. Ubrzo, vjerujte svom drugu. Već su počeli dolaziti i proces se već odvija velikom brzinom.
DOSTA JE BILO !!!!!!!!! Ne dozvolimo da zla pobijede a vode 100:0.