OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO

U Žepi se znalo desiti da u srijedu ne bude srijeda. Ako nije bila stočna pijaca, onda srijeda i nije bila. Bilo je slučajeva: Hamdija raskosio Krive Strane, Stojan se zapio u Budeti, a Aziz zvrca oko sušare i odmahuje rukama – skuckalo se i insana i hajvana. Za svaki slučaj tu su Ramo K., Mehmed O., Ibro Gradina, … , znao je doći i Hasan Paprača (mada je sjeverna regija išla Potplane). Kad bude srijeda, bude svega i svačega. 

 

 

 

 

OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO

U Žepi se znalo desiti da u srijedu ne bude srijeda. Ako nije bila stočna pijaca, onda srijeda i nije bila. 

 

Bilo je slučajeva: Hamdija raskosio Krive Strane, Stojan se zapio u Budeti, a Aziz zvrca oko sušare i odmahuje rukama – skuckalo se i insana i hajvana. Za svaki slučaj tu su Ramo K., Mehmed O., Ibro Gradina, … , znao je doći i Hasan Paprača (mada je sjeverna regija išla Potplane). Kad bude srijeda, bude svega i svačega. 

Teladurija povezana za ogradu kod Male vode, a buljuci ovaca planduju pod takišama. Oni izdaleka na đubrenskim sahonama dovukli telad i tako upakovana čekaju da naiđe trgovac.

Amma, nove sahone se slizale pa došle kao parmak. Cvili drvo po suhom makadamu i smrdi kao da je proklizala lamela. Kamen se cakli bolje nego onaj razrezani u Sadilovom Čajru. Po običaju i kupci i nakupci đuture od teleta do teleta, od buljuka do buljuka. Pazara se i plava kreda ima posla. Dinar dolje ili gore nije problem, ali koliko će se kâlâ odbiti je filozofija nad filozofijama.  

U vagu zalijepljenu u pola Bjelila niko ne sumnja, kao da je srijedom na sabahu baždarena. I najveće cjepidlake su joj vjerovale i po njima se moglo komotno mjeriti i osamnaestkaratno zlato.

Uglavnom bude dovoljno para da se pazar isplati, inače naredne srijede – garant. Da se volovi ne vraćaju prazni, jazuk je, kupi se džak soli krušca, metne koji paket ako je Nezir Ć. ispakovao „Plavi radion“, dva metra duplošira pahreta (mogu izaći dvoje duge gaće), jedno tuce pravih pušaćih papirića i kutija eksera trojke za potkivanje volova i konja. Usput, hodži hodžino, porezniku njegovo, ne silazi se u Žepu svaki dan i ne prodaje hajvan.

Kako djeci naoči? Biće suza – nema više brezaste kjave. Bol će ublažiti Kemine šećerke vješto umotane u papirnu kupu. Eto, Visočani imaju piramide, a mi smo davno imali kupe, nisu bile pravilne – ali su bile naše i unikatne. Kasnijih godina nije se mogla zaobići „Jasna“. Prilično jeftine i primamljive texas-pantalone sa tregerima. Ako se promaši veličina, nije problem, lahko se dogovori sa Zijadom i napravi zamjena. Volj’ ti manje, volj’ ti veće.

I tako nekako, žepske srijede su bile veoma slične i još više različite. Ljudi se razilaze na sve četiri stane i dumaju šta su zaboravili kupiti – a hanuma strogo naredila. Iza sahona ostaje prašina neke čudne boje kao onaj dim iz školskog WC-a kad na velikom odmoru dječurlija zapali nekoliko desetina cigareta od lošeg duhana i mora ih  što prije „svući“, svakog momenta može bahnuti dežurni nastavnik…

Komentariši