Željko Komšić je u nedavnoj posjeti Češkoj otvorio izložbu našeg Rogatičanina Safeta Zeca. Evo nekoliko komentara povodom te izložbe: ”U praškom muzeju “Kampa” svečano sam otvorio veliku izložbu Safeta Zeca, jednog od naših najboljih slikara koji živi i radi u Sarajevu, Veneciji i Počitelju. Bila je to odlična izložba njegovih novijih radova, a prema riječima domaćina, na nekom otvaranju odavno nije bilo tako mnogo gostiju.
Inače, izložba je realizovana uz finansijku pomoć českih firmi, od kojih su neke u vlasništvu naših ljudi, a organizovalo ju je nekoliko entuzijasta, uz pomoć naše ambasade, za koju stvarno imam samo riječi hvale. Mali tim, šest ljudi, a rade kao da ih je pet puta više.”
Što se tiče samog umjetnika i izloženih djela, moj je lični utisak da su nove slike malo tamnije i mračnije, sa manje vedrine nego ranije. To je i razumljivo ako uzmemo u obzir ratna dešavanja, tragedije i lične drame koje su pratile sve nas i koje sigurno utječu na tako senzibilne osobe kao što je Safet Zec.
Inače, po mom ukusu, izboru ili šta god to već bilo, među najvećim svjetskim umjetnicima, umjetnicima svih vremena, ako se uopšte umjetnost i umjetnici mogu tako svrstavati, nalaze se i dva bosanskohercegovačka umjetnika ¬- Safet Zec i Meša Selimović. Zecove slike “prozora“, “krošnji“, “dvorišta bosanskih kuća” i Mešini “Derviš i smrt” i “Tvrđava” su vrhunska umjetnička djela, naša bosanskohercegovača, ali i svjetska blaga. Znam da ovom konstatacijom pravim jednu vrstu “opasne” greške, izdvajajući samo dva umjetnika, jer poznato je da se “o ukusima ne raspravlja“, ali samo iznosim svoj vrlo subjektivan stav!