Vec dugo razmisljam da pisem o nasim ljudima, povratnicima u Rogaticu. Dok mi zivimo u nasoj Rogatici virtualno, na nasoj rogatica.com , povratnici vode stvarni zivot u Rogatici sa svim teskocama i problemima. Zivot ih je naucio da se do ciljeva tesko dolazi, pogotovu u sredinama u kojima ih tretiraju kao manjinu.
Zato mozda izgleda da drugacije razmisljaju, zivot gledaju realnije i sa teskocama se bore hrabro bez odstupnice pred problemima. Na putu koji je najcesce trnovit vide samo cilj i ka tom cilju streme bez obzira na teskoce i zrtve koje moraju podnijeti . Sve je podredjeno ostvarenju cilja a glavni cilj je opstati u borbi za bolje sutra. Ovom prilikom zelim vam predstaviti naseg Zambija koga svi dobro poznajete.
Ustvari Zambi prica sam o sebi, o svojoj porodici, problemima koje je imao pri povratku i pokusava da dadne recept za one koji imaju namjeru da se vrate.
“Vratio sam se u Rogaticu 09.06.2005 god .u amidzinu kucu(Alije Pavice) jer je tada moja kuca bila devastirana.Sa mnom su se vratili i clanovi moje porodice:
1. supruga-FERIDA-domacica
2. sin MIRZA-1985 god.- nezaposlen
3. sin ERMIN-1988god. – nezaposlen
4. sin NERMIN-1998god.-ucenik
U medjuvremenu najstariji sin Mirza se ozenio i dobio sina a ja unuka IMANA rodjenog 27.08.2007.Moja snaha Amera rodj. (MEHIC) je iz Skelana pa sada hvala Bogu zive sa mnom.
01.01.2006.god. dobio sam zaposljenje u Opstini,ali moram istaci uz pomoc presjednika Camdzije Kemala,zamjenika nacelnika Kurtic Uzejra i svakako moram napomenuti dobru volju i ispunjeno obecanje nacelnika Tomislava Batinica.
Period do stalnog zaposlenja radno sam proveo radeci na ciscenju svoje djedovine i ocevine kao i radom nocu na cuvanju nase ljepotice Carsijske dzamije, ono sto se kaze od prve krampe pa do otvaranja. Period rada na cuvanju dzamije nije bio lahak niti jednostavan,bilo je tu svega i svacega,ali sam to stoicki izdrzao zajedno sa svojom porodicom.
Nisam bio pobornik javnosti,(novena, tv) ,ne iz straha vec zbog cilja.Cilj je bio da se sto prije izgradi dzamija i cuje prvi ezan.Dragom ALLAHU HVALA u tome sam i uspio zajedno sa porodicom, Pominjem i svoju porodicu jer su i moji sinovi Mirza i Ermin takodje cuvali dzamiju na smjenu zajedno sa mnom. Ovo sto kazem da je bilo svega i svacega moze potvrditi i HADZIJA SABIT AJANOVIC koga sam redovno izvjestavao i koji mi je uvijek savjetovao da budem miran i dosljedan sebi i svojoj lozi. Bio je istog razmisljanja kao i ja ,da treba doci do cilja. Napominjem da sam redovno bio u kontaku sa nasim prvacima u opstini Rogatica.
Sto se tice zivota i rada u Rogatici danas, to je sasvim drugacija slika. Nemam nikakvih problema niti ja ni clanovi moje porodice .Moj najmladji sin Nermin ide u treci razred osnovne skole ,vrlodobar je ucenik i nema nikakih problema. Druzi se sa ostalom djecom. Kad je lijepo vrijeme moja avlija je puna djece.Sto se tice komsiluka imam izuzetno dobre odnose sa komsijama. Bez predrasuda odlazim kod njih na sijelo,slave,a i oni takodje kod mene.
Kad sam odlucio da se vratim ja sam neke stvari odbacio od sebe, politikui sl, vratio se normalnom zivotu,i smatram da sam uspio. Vjerujte mi da se osjecam zbilja svoj na svome. Htio bih ovom prilikom da kazem i par rijeci o nasim Rogaticanima srbima, Mozda se ovo nekome nece svidjeti ali to su cinjenice :
- Slavko i Danko Neric dali su veliki doprinos kada se gradila dzamija, Mozda mnogi ne znaju da se munara ne bi uradila da oni nisu dali trofaznu struju iz svoje radnje(mesare). Bilo je pritisaka da se iskljuci struja ali oni to nisu dozvolili. Radnici koji su gradili dzamiju hranili su se kod njih. Uvijek su spremni da pomognu povratnicima Bosnjacima.
- Ilija-Iko Jankovic bio je na izgradnji dzamije svakodnevno od kopanja temelja do samog otvaranja dzamije.
- Dusko Ikonic sa podrskom gradjevinskog materijala i mnogi drugi.
Zivot nasih Bosnjaka nije nimalo jednostavan .Radi se o starijoj populaciji, penzionerima koji imaju problema sa lijecenjem,rekonstrukcijom i obnavljanjem kuca,te infrastrukturom. Putevi,elektrifikacija,voda.ali Bogu fala i to se rijesava polahko ali sigurno uz svesrdnu pomoc nacelnika opstine,presjednika skupstine,kantona Sarajevo,federalnog ministarstva. Sa mnom u Podhrdu zive povratnici Bosnjaci:
KUSTURA GALIB
TANTULA HAJRAGA I MEVLA
TANTULA MUNIRA
PEZO RAMIZA
Druzimo se i obilazimo.U kratkom periodu smo izgubili trojicu meni dragih ljudi pored kojih sam odrastao:
RAHMETLI:
PEZO MUHAMED
EMINAGIC DZEVAD
KARTAL AHMET “
Eto Zambi nam je napisao ukratko o sebi i svojoj porodici i zivotu u Rogatici. Naravno obecao je da ce nam se jos javljati i obavjestavati nas o svim novinama u nasem gradu.