Jos jedna povratnicka prica iz Brcigova,ovoga puta prica ispricana u avliji naseg povratnika Hajdara Hajde Muslica.
Ja sam Hajdar Muslic rodjen 16.05.1930 godine u Kraljevini Jugoslaviji, selo Brcigovo, Srez Rogatica, Okrug Sarajevo, zapocinje svoju pricu starina Hajdar pa nastavlja:
“To smo morali znati prvi dan kada smo dosli u skolu. Sta ces taki vakat bio. Za ovih mojih 78 godina svasta sam vidio, svasta dozivio a bogami i svasta naucio.
Evo nam sada idu lokalni izbori pa insan razmislja za koga glasati. Pa gdje pomenuh izbore nesta mi naum pade kako je to nekada bilo kada sam ja posao u skolu, mislim da je to bilo 1938/39 godine. I tada su bili naki izbori za poslanike pa su ti onda bili kandidati Grujo Jevdjevic koji za jedan glas dava dva para opanaka i 100 kg Nutmera(brasna) i Ragib Capljic Caplja koji za jedan glas dava jedan par opanaka i 50 kg Nutmera(brasna).U to doba smo imali Mahal-basu izvjesnog Jakufa Sljivu.Bijese to silan covjek, silan i bogat. Kada bi isao u carsiju i vracao se obavezno bi isla dva fijakera. U jednom fijakeru njegov fes a u drugom on. Mahal-basa ti je bio sve. Zakon . On sto kaze tako je moralo biti.. On je bio taj koji je prjavljivao rodjenje, smrt i on je slao mladice u vojsku. I eto ode ti nas Mahal-basa na Pazar (ponedeljak) u Rogaticu,i tada se vrati iz carsije sav u cudu, te ti okupi sve seljane na sijelo da im isprica o cudu koje ga je zatrefilo. Posto u ona doba nije bilo kao danas, ljudi su se okupljali u kuci oko ognjista. Tu su se prepricavale razne price, razgovaralo i dogovaralo.
Okupivsi sve seljane u mojoj kuci oko ognjsta Mahal-basa Jakuf Sljivo poce pricati o cudu koje ga je zatrefilo:
Ljudi moji danas vidjoh malu kutiju a iz nje krupan glas naredjuje nama Muslimanima da moramo glasati za Ragiba Capljica Caplju na izborima,i bogami i bi tako. Ragib pobijedi dodjose opanci i Nutmer (brasno) kako je i obecao. Sjecam se tih vremena, bio sam 4 razred skole kada je poceo II svjetski rat. Eto sjecam se svakoga detalja kada je u sluzbi tada bio Rodoljub Colakovic, kada je vrbovao nase ljude za partizanske redove, ali nas narod ode u partizane neki i u ustase,dosta njh otjerase u logor Jasenovac odakle se nikada nisu vratili,pa onda dosta njh protjerase zajedno sa Rogaticanima u logore od Njemacke pa do Norveske.Ta zla vremena nisu zaobilazila ni ovo selo,pa i ovom poslednjem je bio organizovan prihvat izbjeglica iz Rogatice. Bilo je zbilja teskih momenata i situacija, ma ne bi vala o tome. Kad god o tome razmisljam razbolim se, zao mi ove mladosti sto izgide, zao mi ugasenih zivota, podrhtava mu glas.
Vidim da je vidno uzbudjen,pa mu postavih pitanje kako bih ga malo smirio. Moj Hajdo reci mi nesto o uzanoj prugi, o tim vremenima, ipak si tu penziju zaradio.
Jesam sine,casno i posteno je zaradio.Vidis ta pruga kada se ukinula bila je rentabilnija od pruge Beograd-Bar.Ta pruga od Sarajeva do Uzica i do Cacka je bila zila kucavica,preslo je preko nje sila tereta.Ona je bila znacajna i za opstinu Rogatica,njenu privredu.Iz Mesica je otpremana silna gradja,obla i rezana,ugalj a poslije i krec iz krecane u Mesicima.Svaki dan je najmanje 10 vozova tovareno u Mesicima i otpremani ti proizvodi sirom bivse drzave.Pruga je bila sirotinjska majka,bio je to jedan lijep zivot.Ljudi su se medjusobno cijenili i postovali.Mi na zeljeznici smo imali posebne adete,vodilo se racuna o ljudima.Bili smo organizovani da pomognemo i da se solidarisemo sa nasim ljudima u dobru i u zlu. Zeljeznica je tada bila jaka,plata na vakat,uniforme,bilo je postovanje prema nama.
Poseban pecat u radu stanice na Mesicima su dali otpravnici vozova i sefovi stanice.Jamak Ibrahim,Causevic, Seco,Rondic Aziz i Pereula Bozo.,ma bilo je to vrijeme ruza kako ono kaze pjesma stara.
A evo danas se zivi,cekam donaciju da bih napravio kucu.Napravio sam ovu kucicu,Bogami je zimi pohladno,ali ja i moja Dudija to nekako predeveramo.Dodju djeca,snahe i unucadi i svi zovu da idemo u Sarajevo.Ali meni je ovdje najljepse,najbolje se ja ovdje osjecam,ovdje sa svojom Dudijom,malo me izdaje vid ali Bogu fala imam jos snage pa se otimam.Ovo zivota sto je preostalo,hocu da prozivim ovdje gdje sam se rodio,gdje su se rodili svi moji i gdje su sahranjeni.Valjda insan kako stari vuce ga korijen,osjecaj prema ocevini djedovini je najjaci. Protiv toga niti se mogu niti hocu boriti.
Moj Hajdo mozes li mi reci neku poslovicu.Mogu sine koliko god hoces,ali evo jedna koju sam dobro zapamtio iduci u Mejtef pred hodzu Dziku koji nam tada rece:Ne daj Boze vakta da Zepa opkoli Rogaticu. Hodza Dziko a.r.ko da je znao, i taj je vakat doso i proso.I na kraju starina Hajdar salje poruku nasim Rogaticanima ma gdje oni bili:Selam ces mi svim Rogaticanima ma gdje oni bili. Da him dragi Allah podari sve ljepote ovoga svijeta.
Amin.
