Danas je nedelja, u Rogatici ništa posebno, dan kao i ostali dani, vrućina i narod bježi u hladovinu. Odlučih popodne otići na Plandište i obići naše povratnike.
Laganom vožnjom kroz grad sa sinom Mirzom dođoh do trafo stanice na Šupljoj gromili, skrenusmo desno, pogledah. Objekat koji se nekad zvao Jasmina, pa onda Kamin, stoji postojano i svjedoči o druženjima Rogatičke raje u kasnim satima. Nema više rah. Saida Guse, prvoga vlasnika Jasmine,ali ima braće Hadžibulića, Huse, Ćamila i Omera.
Oni će ako Bog da rekonstruisati svoj Kamin pa će se opet Rogatička raja okupljati,veseliti i feštati pa makar i onda kada dođu da obiđu svoju Rogaticu.Tako u tom razmišljanju dođoh do kuće našeg Fadila Mišića.
Pred vratima nađoh njegove roditelje,babu Mehmeda,majku Vasviju i rođaka Sabita Otojagića koji danas od svojih sredstava pokri kuću za Hridom.
Fadila i Mujesiru nađoh kako zatvaraju štalu.Uz toplu dobrodošlicu porazgovarasmo o povratničkom životu,problemima.Kao i svaka priča u životu tako i ova ima tokove uspona i padova.
Fadil Mišić je rođen 25.09.1954 godine u LJubomišlju.U Rogaticu doseljava daleke 1959 godine gdje završava osnovnu školu.Srednju školu završava u Zagrebu i to Saobraćajnu tehničku školu.Vrijedno radi i živi u Rogatici sve do 1992 godine,zbog olujnih vremena primoranje da saporodicom napusti svoju Rogaticu.
Kako je rat činjenica koja nikome ne donosi dobro,a rijetka je Rogatička porodica koja nije to doživila,tako i naš Fadil doživljava i preživljava sve i svašta,ali fala Bogu ostalo se živo reče Fadil.To vrijeme je ostavilo duboke ožiljke u njegovoj duši,razbolio se ,preživio dva infarkta,ali eto odupire se vješto bolesti.U pokretu je i svakodnevno obavlja sve poslove oko svoje kuće.
Fadil se sa suprugom Mujesirom i kćerkom Aidom vratio u Rogaticu 2002 godine.Nisam više mogao da obijam tuđe pragove i vratih se na svoje Plandište.Tražio sam donacije ali bez uspjeha,od svojih sredstava sam prekrio kuću ali je opet prokišnjavala.
Živio sam sa porodicom u podrumu punom vlage i mema,nas dvoje bolesni,još više pogoršali zdravstveno stanje,šta ću molio sam ljude da mi pomognu ali je ta pomoć redovno izostajala.Sve do ove godine kada sam se najmanje nadao dođe Komisija iz Federalnog ministarstva sa implementatorom Hilswerk Austrija te mi opremiše gornji sprat i pokriše kuću.Sada živim lakše i zdravije.Ovom prilikom želim da se zahvalim članovima Komisije i gospođi Azemi iz Hilswerka.
Gledam vremešne roditelje našeg Fadila koji su još u izbjeglištvu u Vitezu.Težak život u tuđem govori nana Vasvija,dedo Mehmed uzdiše,vidi se da mu nije jednostavno gdje se nače ova tema,žale se 70-togodišnjaci na mnogo toga,na odnos prema starijim insanima od strane države,kantona i entiteta.
Pa se pitaju zbog čega,teško je starijim insanima objasniti šta je birokratija,kako kažu evo našeg Fadila tolike godine pa jedva dobi donaciju,a mi bogme ćemo i umrijetiu tuđem nećemo dočekati svoj krov,biće bolje ako Bog da rekoh,da Bog da sine reče nana Vasvija.
Posebna radost u domu Mišića je ovih dana.Sa Floride došli su sin Fahrudin,snaha Amra i unuka Šejla,mala princeza trče od dede Fadila do nane Mujesire,mala princeza i ako ima samo četiri godine tečno govori naš jezik.Živahna i ljupka je ,uvijek u centru pažnje.
Upravo saznadoh od Fahrudina da je sa njim naš rogatičanin Emir Hanušić-Hane sa svojom porodicom,ovom prilikom želim da poselamim tog velikog čovjeka i ako Bog da da se sretnemo u našoj Rogi.
Pitam našeg Fadila kako protiču povratnički dani.Bogami radno,sve ima svoje vrijeme i red.Imam kravu,kokoši,pčele i cuke,i eto tako od jutra pa do mraka obaveze oko njih.U razgovoru zaključih da ima dobre odnose sa komšijama i da sa te strane nema problema.
Mujesira ovom prilikom selami sve Rogatičene širom svijeta a posebno svoje Šatorovljane.
Eto ove prilike napisah kratko o porodici Mišić sa Plandišta,biće javljanja još sa Plandišta jer tu imamo još povratnika: Bektu Hasanovića,Nezira Džebu,Đedović Mehmedaliju…
