Evo jos jedne price o jednom starom Rogaticaninu. Kroz price o ljudima pricamo price o Rogatici. Sta bi bila Rogatica bez njenih ljudi? To ne bi bila ona Rogatica koja nam je ostala duboko urezana u sjecanja jer jedan grad prvenstveno cine njeni ljudi.
Slucajni susret sa Safetom u Mesicima pored Prace sam iskoristio da cujem i njegovu zivotnu pricu.
Dok je spretno pravio stolicice od drveta pricao mi je pricu o sebi, spominjuci usput ljude koji su takodjer bili nezaobilazni u toj prici. Pitam ga otkud tako spretno barata sa alatom i drvetom. Smije se i prica da je njemu svasta islo od ruke. Naucio od oca. Cak je znao napraviti citava zaprezna kola od drveta i mnogo toga jos. Veli, on ti je dundjer za mnoge stvari. Malo zastadoh u nedoumici jer rijec dundjer je uvijek spominjana u negativnom kontekstu. Tada mi on objasni da dundjer ne znaci i nesposoban covjek kao sto se najcesce govori.
Dundjer je prije svega covjek koji nije bio skolovan za neke poslove koje obavlja ali je te poslove zbog svog talenta jako kvalitetno obavljao. To bi znacilo majstor bez skole. Takvo objasnjenje prihvatih kao logicno. I tako ti Sajo veli za sebe da je dunjer za drvo a ja bih rekao vrlo spretan majstor.
Safet Camdzija je rodjen 1934. godine u Mesicima. Njegovo djetinjstvo je poremetio rat kao uostalom i mnogima koji su rodjeni tridesetih godina. Rat je ucinio da zavlada neimastinja i bijeda ali je to bio ujedno i motiv da se uhvati u kostac sa zivotnim nevoljama. Ljudi su se snalazili, radili sve i svasta kako bi prezivjeli. I Safeta zivot nije mazio. Jos kao djecak je uz oca naucio mnoge stvari. Posebno mu je od ruke isla izrada predmeta od drveta. Osnovnu skolu zavrsava u Mesicima a onda polazi na tokarski zanat u Sarajevo. Zavrsava zanat a kasnije postaje VK majstor polozivsi dodatne ispite za visu kvalifikaciju. Tada se zanat ucio po firmama pa je on svoj zavrsio u firmi „Vodovod“ u Sarajevu.
Mnoge stvari je Safet naucio od svog oca koji je bio bravar i radio u rudniku u Kukavicama. Bio je cijenjen majstor i kada bi doslo do zastoja zicare koja je vrsila transport do Mesica, jedino je on smio u dodatnoj korpi da dodje i na visini izvrsi popravke. Kasnije ce njegov otac po pocetku izgradnje hidrocentrale u Mesicima, zajedno sa Milisavom Rackovicem koji je bio elektricar, raditi u elektrani. Po zavrsetku hidroelekrane radi u njoj kao masinovodja sve do penzije. Sve te majstorluke je Safet naucio i naslijedio od svog oca.
Poslije zavrsetka zanata je valjalo regulisati vojnu obavezu. Posto je bio prijavljen u Rogatici, rahmetli Agan Pesto mu je poslao depesu da se javi u Narodnu odbranu. Poziv za vojsku i to mornaricu. Tada to trajase tri godine. Sluzio je vojsku u Puli na Katarini. Nasmijah se sjecajuci se da i ja dobih slicnu depesu od rahmetli Agana. I mene posla u Pulu na Katarinu. Koje slucajnosti, samo je razlika sto moj vojni rok trajase samo godinu dana u Mornarickoj Titovoj gardi. U prijatnom razgovoru razmijenismo sjecanja na Pulu i Katarinu.
Poslije vojske je Safet radio 15 godina kao tokar. Bio je veoma aktivan omladinac i isticao se u drustvenopolitickom radu kao mladi skojevac. Sve ce to imati uticaja na njegov daljnji zivotni put.Dolazak kod oca, jednog vikenda, ce promijeniti njegov tok zivota. Bio je strastveni ribolovac i koristio je svaku priliku da ide u ribolov. Tog vikenda su dosli po njega iz hidrocentrale. Trazio ga Rackovic da im nesto uradi oko instalacija. Posto je Safet zavrsio zanat u Vodovodu te stvari mu nisi bile nepoznate . Obavio je to uspjesno na veliko zadovoljstvo Milisava Rackovica koji ga je i pozvao u ribolov sa drustvom. Pitao ga je da li sta uci i da li bi zelio da se dalje skoluje. Odgovrio je, kako ne bi. Predlagali mu da ide u Beograd ali u medjuvremenu se otvori Visa privredna skola u Sarajevu u koju je uskoro posao i uspjesno je zavrsio. Hendikep mu je bio sto je sa zanata posao u tu skolu a ne kao ostali iz gimnazije. Upornoscu i radom se postize sve pa je skolu okoncao sa onima koji su bili medju najboljima.
Poslije zavrsetka skole radi u Gumitehnici u Sarajevu koja tada imase prinudnu upravu.U to doba je politika rasporedjivala kadrove bez posebnih konkursa. Politicka podobnost je bila vrlo bitna karakteristika koja je vrlo cesto bila i odlucujuca. Po prijedlogu opstinskog komiteta dolazi Safet u TPR, novoformiranu firmu 1968. godine. Tu se polahko formira tim na celu sa Hamdijom Hadzihasanovicem koji ce TPR dici do neslucenih visina. Tu su jos bili rahmetli Mehmed Hajric, Nikola Pamer. Skupilo se bilo vec 4-5 inzinjera. Po odlasku Hamdije u vojsku zamjenjivao ga je za to vrijeme Hajric koji je do tada radio u predstavnistvu u Sarajevu.
Safet u TPR-u jedno vrijeme radi kao pomocnik direktora i vodi plan i analizu.Iz TPR-a Safet biva politicki angazovan u Opstinskom komitetu , zatim poslije u Elektroprivredu da bi svoju radnu karijeru zavrsio na mjestu direktora Agrokombinata. Za svo vrijeme je bio aktivan i u kulturno umjetnickom drustvu Slavisa Vajner Cica. Svirao je u tamburaskom orkestru zajedno sa Macetom, Alijom Fejzicem, Ibrahimom Kokotom…
Bio je i predsjednik KUD-a u vrijeme njegovih najvecih turneja u Tinisu. Vrlo usko je saradjivao sa nenadmasnim profesorom Husom Hodzicem koji je legenda rogatickog KUD-a.
Danas Safet sa svojom suprugom Bibom zivi u Gorazdu. Provodi svoje penzionerske dane na Drini a u zadnje vrijeme ,kada to mogucnosti dozvoljavaju, odlazi na Pracu u Mesicima.Tako se zivotni krug zatvara. Od Prace, bijelim svijetom u visine a onda ponovo nazad na Pracu, odakle je nacnio svoje prve korake.
Ono sto u ovom momentu mozemo uciniti za naseg Safeta je to da pozelimo njemu i njegovoj porodici dobro zdravlje a sve ostalo ce polahko doci na svoje mjesto.
