Najpouzdaniji nacin da jos uvijek po nazivima ulica prepoznajemo nase dijelove grada su stari nazivi ulica i citavih dijelova grada, koji su odolili svim mogucim prekrajanjima . Prekrajanja su najcesce vrsili novopeceni vlastodrsci pokusavajuci time dici sebi spomenike dok su jos na vlasti. Time se pokazuje kolika je njihova moc , jer te nove nazive poznaju jedino postari i oni koji moraju to znati stanujuci u tim ulicama. Stare nazive znaju svi ali posebno je interesantno da to prihvataju i mladi.
Vrlo cesto postavim sebi pitanje zasto je to tako? Mislim da je odgovor jednostavan. Sve te ulice su dobile stare nazive koji su bili karakteristika tih ulica. Dobivali su imena po rijekama koje proticu kroz njih, po starosjediocima koji su svojim prisustvom i ucinili da one postoje ili po upecatljivim istorijskim cinjenicama koje su nepromjenjiva konstanta. Nema dijela grada Rogatice a da nema staro uvrijezeno ime pored ovih novih koje narod vrlo brzo zaboravlja, jednostavno ne pamti. Pisanjem o tim starim nazivima se pise i istorija Rogatice pa je jako bitno pokusati objasniti sve te nazive, njihovo porijeklo, njihovo znacenje.
Uopste ne sumnjam da vecina Rogaticana zna za ulicu „Tabhane“. Za one mladje ,koji ulice znaju po njihovim novim nazivima, bitno je reci gdje se nalaze te ulice i kako su dobile taj naziv.
Taj stari naziv datira vise od stotinu i pedeset godina i uspio je da se u narodu odrzi i do danasnjih dana. Oficijelno ova ulica je imala uvijek svoj naziv kao sto je vjerovatno i danas dobila novi naziv, a nista me ne bi zacudilo da u tom novom nazivu ima nama poznati i svugdje utrpavani prefiks. Od kada znam za sebe drugi naziv osim ovog starog nisam znao. Kada kazete “Tabhane” odmah se zna o cemu se radi i gdje se nalazi. Ako upitate one starije koja je staza medju najduzim za kuletanje, odgovorice vam: “ Od Jeftine pa niz Toplik, zatim preko glavne ulice, pa niz Tabhane sve do Rakitnice i njenog mosta”. Kad uhvati poledica znalo se dobaciti i preko mosta prema Gracanici.
Ulica Tabhane polazi od glavne ulice kod Robne kuce pa prema Vatrogasnom domu i Rakitnici. Ide paralelno sa potokom Toplikom do njegovog usca u Rakitnicu. Od momenta kad je ona dobila ovaj naziv, ulica je potpuno promijenila svoj izgled tako da vjerovatno mnogi i ne znaju, kao sto ni ja do skoro nisam znao, kako je ona dobila ovaj naziv. Naime nista ne sluti i ne upucuje na taj naziv jer je posljednji trag izbrisan jos daleke 1914. godine.
Dakle, u Rogatici je, u ta davna vremena, jedan od najrazvijenijih zanata bio kožarski, u koje je spadalo štavljenje koze u posebnim radionicama ili tabhanama na tekucoj vodi. Ovaj zanat se najranije javio i najduze odrzao. Bio je to najjaci zanat ako se uzme u obzir broj zanatlija, kolicina obradjene koze i finansijski rezulati proizvodnje. Rogaticki kozari ili tabaci ( tabak, tur.- kožar ), kao brojne zanatlije, imali su svoj zaseban esnaf. Specijalitet njihovih proizvoda bila je koža mješina. Tabhane su radile u toj ulici na potoku Topliku a i na rijeci Rakitnici. Posljednja takva radionica je zatvorena pocetkom Prvog svjetskog rata 1914. godine.
( Podaci u zadnjem dijelu teksta koristeni iz knjige “Svjetlost i tama rogaticke historije”, Mustafe Fejzica.)
Ulica Tabhane se vidi skoro citavom svojom duzinom sve do mosta na Rakitnici.