Ne znam kako se danas naziva ulica koja je sve do agresije nosila ime „Hamami“. Ne bi me cudilo da je promjenjena, posto se to redovno desava promjenom sistema i dolaskom na vlast novih , zeljnih dokazivanja, namicanja u sopstveni dzep, i ostavljanja „spomenika“ koji ce vazda podsjecati na njih.
Ustvari, nije mi jasno kako je ta ulica uopste tako dugo zadrzala svoj oficijelni naziv jer su uglavnom sve ulice poslije drugog svjetskog rata dobile nova imena, a samo su u narodu ostala ta stara, koja su se prenosenjem sa starijih na mladje i dalje koristila. Moram priznati da nisam siguran da li je ta ulica oduvijek nosila taj naziv, ili je nesto kasnije njeno ime vraceno na osnovu nekih istorijskih cinjenica. Sve govori da su upravo u tom dijelu Rogatice izgradjeni prvi hamami pa taj naziv s pravom stoji i podsjeca na rogaticku proslost.
U knjigama je ostalo zabiljezeno da su u Rogatici izgradjena dva takva objekta, obadva do 1558. godine. To su bila zatvorena javna kupatila s toplom i hladnom vodom. Po pomenu hamamdzije Mahmuda u popisu iz 1528/29. godine, kao stalnog stanovnika Rogatice, jasno se vidi da je prvo javno kupatilo ili hamam sagradjen prije te godine. Na osnovu toga slijedi druga konstatacija da je vec te godine morao postojati barem jedan vodovod, koji je opskrbljivao vodom ako nista drugo, a ono navedeni hamam. Prema tome , Rogatica spada medju ona mjesta u BiH koja su dosta rano dobila ovu vrstu objekta.
Jedan od tih hamama je bio Husein-begov hamam izgradjen u vrhu carsije, iza njenog istocnog bloka. Ako znamo da je od vajkada nasa carsija imala pravac sjever-jug, onda njen istocni blok upravo tezi ka lokaciji koja se spominje. Nema sumnje da se ta lokacija ne moze svesti samo na taj uski dio sadasnje ulice “Hamami”, ali da je i ova ulica spadala u tu siru lokaciju sigurno nema sumnje.
Sadasnji izgled ulice ili izgled u zadnjih 50 godina ni po cemu ne govori u prilog ovim cinjenicama. Zato je izuzetno vazno ostaviti pisane tragove koji ce nas podsjecati na istoriju Rogatice jer nije nista ostalo od starih gradjevina koje bi nas upucivale na njenu proslost.
Posto je ova ulica bila povod mom pisanju, interesantno bi bilo opisati kako je ona izgledala prije 50 godina. Naime, toliko sezu moja sjecanja a poznavao sam je dobro jer je ona zavrsavala upravo na mom kucnom pragu, sudarajuci se pod pravim uglom sa ulicom “Kruscica” (Slavisa Vajner –Cica). Dakle, posmatrajuci je od Kruscice pa prema carsiji , ona je pocinjala od Kruiscice a zavrsavala se kod mesnice Nerica, ulicom koja je isla pod pravim uglom i ciji naziv nazalost ne znam. U toj ulici su stanovali Catic Hamdo a.r., porodica Planincic, Kartal Meho a.r..Interesantno je da ulica Hamami nije direktno izlazila na carsiju kao sto je to sada slucaj.
Radi lakse orjentacije cu opis poceti od Kruscice. Na samom pocetku , sa desne strane, bila je cesma koja je snabdijevala stanovnistvo tog dijela vodom. U to vrijeme je rijetko koja porodica imala vodu uvedenu u kucu. Desnom stranom ulice , koja u to doba nije bila asfaltirana, je bilo grmlje, koje je odvajalo ulicu od baste koja je po mom sjecanju pripadala Behlulovicima, ili samo jedan njen dio. Ta basta je bila upravo na sadasnjoj lokacije nove pijace a stara pijaca je bila visocije i nalazila se na sadasnjem parkiralistu hotela Park i donjim dijelom zgrade hotela , preko puta kuce u kojoj je stanovao Ibro Zolota sa porodicom.Inace pomenuta basta je bila podvodna pa je cesto tu bila i bara u kojoj su zabe imale svoje ljetne koncerte a zimi bi to bila ledena povrsina na kojoj smo mi djeca igrali hokej sa improvizovanim klizaljkama (slicurama) i hokejaskim stapovima. Sa lijeve strane , na samom pocetku u to doba je izgradjena kuca rahmetli Busatlije Taiba – Trise a nesto kasnije i kuca rahmetli Nusreta Makasa. Iznad je bila basta Ibre Zolote, pa zatim velika kuca u kojoj je bila smjestena kafana “Pomocna” o kojoj cemo takodjer pisati. Dakle u toj ulici u to doba nije bilo nista posebno a sto bi asociralo na njenu bogatu istoriju.
A sad nesto jos o tadasnjim hamamima.
“S obzirom na vrstu i namjenu takvih objekata, mozemo pouzdano konstatovati da su to morali biti masivniji kameni objekti sa jednom ili vise kupola, za ciju su izradu birani vrsni klesari. Prema tome, ovi objekti su predstavljali impozantne spomenike. S obzirom na cinjenicu da se, u skladu sa islamskim propisima, velika paznja poklanja licnoj higijeni, to su javne banje ili hamami spadali medju najomiljenije objekte u carsijama. U hamamima su bili odredjeni dani i sahati u kojima su hamam mogli koristiti muskarci i zene. Muskarci su isli u jutarnjim sahatima u hamame, a poslije kupanja na posao. Zene su obicno poslije zavrsavanja kucnih poslova isle u hamame. Muskarci su isli pojedinacno u hamame, a zene po pravilu u drustvu sa jos nekoliko zena.U mnogim mjestima su hamami podizani u neposrednoj blizini hana, kako bi bili i na usluzi putnicima- namjernicima.”
Eto to bila bi bila prica o ulici “Hamami” i objektima po kojima je ona i dobila ime.
(istorijski podaci koristeni iz knjige “Svjetlost i tama rogaticke historije” Mustafe Fejzica)
Ulica kojom su nekad “Hamami” zavrsavali (Ulica u koj je stanovao rahmetli Hamdo Catic)