Ma, nakanih i ja jenu sa Somom.
Veli mi jedno jutro, nedje u martu, “Posla si dosta napravio, pa bismo mogli sutra po pare. “Nedje oko podne donese mi nalog i zaucini da nocas ne jarcam jer “ti valja sutra voziti!”. U ses smo krenuli u “kediju”. Bilo je usput i peka i rondanja i “…poceraj to!” i “…kako to ,bolan ,Kems vozis? Kud ga tolko zuris! I “…jesil sve pripremio,dogovorio? Dje cemo konaciti? ” i “…jel sta bilo uruke nocas? i da ne duljim obavismo dobro poso u Mostaru i okolici te se na konak u Dom penzionera, u Mostar , pokasno,nedje oko deset vratismo.
Zajedno sa nasim domacinom Nedzadom zaucinismo da udjemo u , ama bas lijep hotel, al jok.
Veli nam nakav s one druge strane kroz staklo: “Nemerete vamo! Vamo su “Meraklije”! Snima televizija! “Probo Nedzad i vako i nako I “…pa ,prijatelju. oni su gosti naseg preduzeca i imaju rezervisano spavanje za veceras! ” i otud i odvud , al badava. Napolju puse i studeno. Poglenem u Somu. Oci mu se haman i ne vide tolko se namrstio. Ni usne. Pritisko hi valja zubima, a brci mu dosli naki jos veci i crnji. A kopilca mi, na celu mu, kaza da mu je vec prekipilo. Odgurnu nam Nedzada ko da je odgurno Avdagu jal Taleta. Dozva onog s one druge strane jumrukom po djamu i zavika mu, a u trenu razvuce brke u osmijeh, ukazase mu se bijeli zubi i kopilice mu nesta s cela, podize se na prste pa bi jos veci, pokaza mu prstom da pridje blize: “Pa, jarane, i mi smo meraklije! “Onaj tamo cu. Pogleda ga, pa onda i mene. Dekiku, otvorenih ustiju, bi ko zna dje. Izvuce iz plavog radnog mantila svezanj kljuceva , nadje pravi , otvori i povika Nedzadu: “Samo njih dvojica, oni su “Meraklije ! “Unutra tresti. Neko pjeva a naroda bukadar .Veli nam “mantilas” djecemo sad i dok trepnuh da sta prozborim srucise mi se necije ruke oko vrata, a tijelo mu pade po mom. “Ma djesi ,Kemo?! “Prepoznah glas , al bih da se grdosije kotarisem, a u tom istom trenu Soma se grli sa nasim , Rogatcaninom, glumcom, Draganom Jovcicem. I dok se ja nekako kotarisah grdosije, Esada Dugalica Soma zagrljen sa Draganom i u prolazu Onom dobaci: “Meraklije , jaraniko, samo meraklije idu meraciti!,a mi se jos vidimo sa tvojim sefom! Sutra ujuto! “Sve cetvorica uputismo se, vodjeni Esom, sanku i cuh dje neko vice: “Zakljucavaj vrata,Mujo! Upasce ko pa smo najebali! “Valjda hi je Muje zakljuco. Nas merak bi jazom otvoren. Nedje iza ponoci dovukose odnekud klavir. Dal sto bi kasno, rano jutro il sto meraklijasmo svu dragu noc sa dragim nam ljudima i neznanim mostarcima il bi sta trece ne znam al Vaha Halilhodzic znase i svirati i pjevati . Ito za devetku. A sve to ne bi bilo da ne bi Bakirove mudrolije.
Oko sedam uputismo se Splitu. Veli mi: “Posto si ti stariji i iskusniji ti vozi donekle a ja cu odnekle. “Domalo zahrka.
…Samo da znas ,Soma ! Onaj sto ti dokunisa dokunise sad sam sebi. Polahko i jako bolno. Svakim danom izumrlje, a ti si vazda sa nama i mi sa tobom i tvojom kopilicom na celu.