Nedvojbeno je da je bilo, i da ima onih onih koji su pozvaniji pisati o ribarskom udruzenju “Bereg”. Ribolovac nisam bio ali veliki dio vremena sam provodio u ribolovu , kao dijete, sa mojim rahmetli ocem koji je bio strastveni ribolovac. Iz ribolova ima zaista dosta anegdota, lijepih dozivljaja, koji ce biti ispricani nekom drugom prilikom. Nadam se da ce ovaj tekst podstaci mnoge ribolovce da napisu par rijeci o svojim dozivljajima i druzenjima. Konacno imamo otvorenu temu u forumu u rubrici “Sport” o ribolovu. Ovo pisanje o ribolovu je podstakao Himzo Cavcic koji mi je poslao e-mail sa kracim tekstom o ovom drustvu i ja mu se ovim putem zahvaljujem.
U tekstu ce biti navedeni i citati iz knjige Muniba Hasanagica o ribolovu u Rogatici i drustvu koje jako dugo egzistira. Ne znam da li je uvijek imalo isti naziv ali Rogaticani su bili ,zbog prirodnih uslova, jako privrzeni ovom sportu.
„Kazivanje o jednom gradu“ , citat:
Rijeke Drina, Praca, Bereg, Rakitnica, Kaljina, Biostica, Praca i Zepa, ali i potoci Toplik i Gracanica bili su bogati ribljim fondom. Rakitnica, Bereg, Praca, Zepa, i potoci Gracanica i Toplik bili su naseljeni iskljucivo salmonidnom vrstom ribe. Tako su rijeke Bereg, zatim Rakitnica nizvodno do grada, rijeka Zepa i potoci Toplik i Gracanica bili bogati potocnom pastrmkom i zlatkom, a ostale rijeke, osim Drine, Biostice i Kaljine, jos lipljenom i mladicom, sapacom i nekim sitnijim vrstama ribe i rakova. Drina je obilovala, pored mladice, lipljena i pastrmke, jos i ribama koje nisu salmonidne, odnosno kosljivim kao skobalj, plotica, klijen, mrena, sapaca i dr.
O sportsko- ribolovnom drustvu u svom tekstu pise Himzo Cavcic:
Medju onima koji su bili zastitni znak grada i koji su bili za primjer drugima u regiji pa i sire je i Ribarsko drustvo “Bereg”. Sa stotinjak i vise svojih clanova i besprijekornom unutrasnjom organizacijom ovo Udruzenje je djelovalo na cijelom podrucju Rogaticke opstine. Njegovo ime je opet tesko odvojiti od imena njegovog dugogodisnjeg predsjednika Muniba Hasanagica, covjeka koji je volio svoj grad i covjeka koji je znao i htio da radi. Ne znam kad je i da li je uopste odvajao vrijeme za privatni zivot jer je pored silnih obaveza u drugim organizacijama i udruzenjima znatan dio svog vremena odvajao i na rad u RU “Bereg”. Zahvaljujuci najprije njemu pa onda i njegovim dugogodisnjim saradnicima / Abdulah Behlulovic, Sefik Kazic, Osman Pesto, Agan Pesto,Teufik Aksamija, Muhamed Muftic, Sejdalija Bradarac, Alija Kulovac i drugi/ ovo Udruzenje je vazilo za jedno od naboljih i najaktivnijih u Republici BiH. Pocevsi od normativne regulative, programa aktivnosti pa do organizacije raznih sekcija i realizacije istih sve je funkcionisalo besprijekorno i u skladu sa zacrtanim.Program rada koji je uglavnom bio dobro razradjen obuhvatao je /koliko se sjecam/ kljucna pitanja:-rad sa mladima i obuka novoprimljenih clanova,-zastita okoline, posebno u rijecnim tokovima, trovanje ribe dr.,-organizacija cuvaraske sluzbe,-organizacija raznih izleta,-poribljavanje rijeka i usca rijeke Zepe.-organizacija takmicenja, ulov ribe udicom na plovak,- opstinskog, regionalnog i slanje nasih predstavnika na republicka takmicenja kao i druge aktivnosti.Znalo se u ovom Udruzenju kad i ko sta treba da organizuje, ko i kad sta treba da uradi i sve je to funkcionisalo na volonterskoj osnovi, sve zarad druzenja.Na mene su poseban utisak ostavili izleti i organizacija takmicenja. Dok se takmicari bore i broje svaku ulovljnu ribu, okolo njih navijaci loze vatre i raspaljuju rostilje i tu ostaju do kasno u noc a oni koji su imali srecu da se ne vracaju autobisima dolazili su kuci ranom zorom, malo prije nego se zena probudi.Ako se dobro sjecam rekord u ulovu ribe je bio nesto oko 300 komada ali nisam siguran ko je rekorder pa ne smijem napisati.
“Kazivanje o jednom gradu”, citat:
Mnogi lovci su odlikovani najvecim lovackim priznanjima. Isti slucaj je sa ribolovcima. Oni su bili svrstani u sekcije. Morali su se pridrzavati lovostaja i minimalnih mjera, kao i broj dozvoljenog dnevnog ulova za odredjene vrste riba. Izgradjeno je mrestiliste i ribogojiliste, koje je pedestih godina obezbjedjivalo dovoljne kolicine mladji kalifornijske i potocne pastrmke, te nesto mladji lipljena, za poribljavanje rijeka i potoka. Pored vlastite proizvodnje nabavljana je znatna kolicina riblje mladji iz ribogojilista Hadzici, Mostar ali i iz Slovenije. Posebna paznja poklanjana je sportsko-ribolovnim takmicenjima, kako na nivou udruzenja, tako isto i na zonskim, republickom i saveznom takmicenju. Na svim ovim takmicenjima ucestvovali su pioniri, juniori seniori Sportsko-ribolovnog udruzenja Rogatica i postizali zapazene rezultate. Veliki broj sportskih ribolovaca osvojio je medalje na ovim takmicenjima. Takodjer, veliki broj sportskih ribolovaca odlikovan je sportsko-ribolovnim priznanjima, kao: znackom za zasluge, srebrnom i zlatnom znackom. Republickom i saveznom plaketom u sportskom ribolovu odlikovan je Hasanigic Munib, koji je sedamdesetih godina u cetvorogodisnjem mandatu bio potpredsjednik sportsko-ribolovnog saveza SRBiH i delegat u Saveznom SRSJ-e.Kroz citav period od 1945. godine pa do 1992. godine, jedan broj sportskih ribolovaca bio je nosilac cjelokupne aktivnosti, od kojih treba posebno istaci: Avdulaha Agica, Ahmeda Brankovica, Mustafu Pestu, Muniba Hasanagica, Teufika Aksamiju, Muhameda Muftica – Medenog, Sabanic Mehu, Zorana Lubardu, Muhidina Behlulovica, Bekira Capljica, Fadila Sahimpasica, Veljku Tanaskovica, Sejdaliju Cengica, Hivzagu Pestu, Nezira Kazica, Asima Bejtica i niz drugih aktivista.
Da ribolov jako dugo egzistira na rogatickom kraju mozete zakljuciti i po ovom starom izvadku iz novina:
Nadam se da cete se pridruziti i svojim komentarima i javljanjima u forumu obogatiti nasu stranicu sa sjecanjima o rogatickom ribolovu.