Navratismo, ja i moja Esma, kod našeg Brace da ga obiđemo, prenesemo selame od raje sa stranice i da mu damo podršku u oporavku poslije teške zdravstvene situacije u kojoj se nalazio. Sad je dobro šučur Allahu, bolest je pobijeđena i predstoji oporavak i vraćanje kilaže koju je tokom bolesti izgubio. Naime, bolest je bila zahvatila dio debelog crijevo i sve bi teklo daleko lakše da su doktori na vrijeme ustanovili o čemu se radi i na vrijeme reagovali. Naš Cober ne priča o tome nego optimistično gleda naprijed i veli nam kako je zadovoljan apetitom koji mu se polahko vraća.
Kod Brace
Dvije hefte je kako navratismo, ja i moja Esma, kod naseg Brace da ga obidjemo, prenesemo selame od raje sa stranice i da mu damo podrsku u oporavku poslije teske zdravstvene situacije u kojoj se nalazio.
Sad je dobro sucur Allahu, bolest je pobijedjena i predstoji oporavak i vracanje kilaze koju je tokom bolesti bio izgubio. Naime bolest je bila zahvatila dio debelog crijevo i sve bi teklo daleko lakse da su doktori na vrijeme ustanovili o cemu se radi i na vrijeme reagovali.
Nas Cober neprica o tome nego optimisticno gleda naprijed i veli nam kako je zadovoljan apetitom koji se polahko vraca. Psihicki se osjeca jako dobro i svjestan je da sada kada je bolest pobijedjena mora sve uciniti da se oporavi fizicki a to znaci dobro i kvalitetno jesti. Prica nam da mu se apetit polahko vraca ali da se ponekad i sam natjera da pojede malo vise.
Kad sam zovno mobitelom prijatno sam se iznenadio kad mi Coberov sin rece da ce mi Cobera dati na telefon. Obradova se Cober kad mi cu glas i objasni mi kako mozemo doci do stana u Dobrinji. Stigosmo i poslije kratkog ispitivanja o fameliji i pobijedjenoj bolesti, krenu prica, a o cemu bi drugom, nego o planini i drugovanju po raznim njenim vrhovima i planinarskim domovima.
Odmah me pita Cober jesam li stigo otici u Umoljane na Bjelasnicu. Nisam gore je jos pohladno.
Prico mi je kako je nekad birvaktile sa Treskavice za lijepa vremena gledo u Bjelasnicu razmisljajuci kako bi bilo lijepo jednom ljeti provesti koju heftu gore, u njenim vrletima. U ratu mu se ostvari ta zelja i u dva navrata provede duzi period na Bjelasnici. Iako je bio rat uzivo je maksimalno u danima kada je bilo mirno ili nije bilo nekih jacih dejstava. Pricali smo onakim zarom i zanosom kako to mogu samo istinski ljubitelji prirode kada se sretnu. Gore na Bjelasnici je taka ljepota, govori mi Cober, da se moze mjerti sa ljepotom Maglica. Ko je ikad bio na Maglicu znace odmah na sta je Cober mislio.
Idemo Cobere, velim mu, odmaraj i vidimo se. Ako Bog da pa ce mo ljetos na Bjelasnicu. Neka vas jos bas me ova prica razgaljuje i bas ste me obradovali, veli Cober. I tako obidjosmo nas dvojica jos mnoge planine u nasim pricama. Govori malcu da otvori vitrinu i pokazuje mi albume pune slika.
Vidis li Teva, svi ovi albumi su puni prijeratnih slika, uglavnom sa planina, pa kad dodjes ljetos onda ce mo ih “prebrati” sve jednu po jednu. Dogovorismo se da ce mo ljetos, ako Bog da, sa famelijama izaci na Bjelasnicu pa otici malo i do doma u Umoljanima.
Ipak povedosmo racuna da ne sjedimo predugo i kad podjosmo isprati na nas Cober do ulaznih vrata govoreci da poselamimo svu raju na stranici i da je ova slika poklon svima.
Sad dragi nas Cobere zelimo ti sto brzi oporavak jer planine na nas cekaju…