Evo još jedna priča od našeg Teve. Ovoga puta posjetio je Miška na Ilidži. Naći se na Ilidži a ne svratiti na kahvu i ručak u ašćinicu kod našeg Miska neide. Pored kahve, rucka, soka tu je uvijek i dobra rijec. Nas Misko uvijek spreman za pricu o nasem gradu i nasoj raji. Svaki put od njega cujem o nasima, sto se zbilo u proteklih godinu dana, a nisam znao.
Naći se na Ilidži a ne svratiti na kahvu i ručak u ašćinicu kod našeg Miska neide.
Pored kahve, rucka, soka tu je uvijek i dobra rijec.
Nas Misko uvijek spreman za pricu o nasem gradu i nasoj raji.
Svaki put od njega cujem o nasima, sto se zbilo u proteklih godinu dana, a nisam znao.
Ko i svaki tako i ovaj put hodamo ja, moja Esma i nasa Sumeja izmedju tezgi na pijaci na Ilidzi.
Kad prodjes kroz onaj dio gdje je se prodaje zelen, tamo iza ima i red dva gdje se prodaje garderoba i obuca.
E tu iza ima nas Misko ascinicu.
Vidim Misko stoji pred asciicom.
Spazi nas i dok se rukujemo i grlimo (iako smo bili skupa prije par dana kod Rimskog na uranku), pita me kud smo posli.
Kod tebe na rucak, odgovaram mu.
Dobro to nego kud ste posli onako, pita on.
Tako hodamo bez veze, velim mu ulazeci u ascinicu.
A rucati se kod naseg Miska moze jeftino a dobro.
Dok je porcija cevapa na Carsiji dostigla cijenu od 6 maraka i pica od 3 marke,
kod naseg Miska spucas Grah sa kobasicom, Begovu corbu, jal sta drugo za 3 marke.
Sumeja puca slatko Begovu corbu i pitam je je li ukusna, a ona klima glavom da jeste,nemajuci kad da odgovori.
Spuca, Bogami, ko velka punu porciju i dva komada domaceg hljeba.
A hljeb, bas domaci, onaj okrugli jos vruc.
Hoce Misko da nas pusti na miru dok rucamo a ja mu velim:
Sjedi vamo i pricaj a ja cu slusati.
Poslije rucka jos popismo ponesto, poselamismo se sa Miskom i osobljem
i krenusmo dalje u skitnju…..