U nastavku suđenja petorici bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), optuženih za zločine počinjene 1995. godine na području Rogatice, svjedoci Državnog tužilaštva ispričali su kako su članovi njihovih porodica maltretirani u Rogatici, a neki od njih ubijeni.
SUĐENJE
Nešković Zoran i ostali: Saznanja o ubistvima i mučenju Žepljaka u Rogatici
Selma Boračić Mršo 20. marta 2023.
U nastavku suđenja petorici bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), optuženih za zločine počinjene 1995. godine na području Rogatice, svjedoci Državnog tužilaštva ispričali su kako su članovi njihovih porodica maltretirani u Rogatici, a neki od njih ubijeni.
Amela Bahtijarević je rekla da je sa porodicom živjela u selu Pročeplje u Han Pijesku, kao i da je sa kćerkom u aprilu 1992. došla u Sarajevo i tek 1993. stupila u kontakt sa mužem preko radioamatera. Tada joj je rekao da je u Žepi, te da su ga postavili za predsjednika Ratnog predsjedništva.
“Nakon pada Žepe, ja sam muža vidjela na televiziji na pregovorima sa Ratkom Mladićem“, rekla je svjedokinja.
Mladić je u Hagu osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i ratnih zločina počinjenih u BiH.
Prema riječima svjedokinje, suprugovi roditelji su živjeli u Rogatici i, nakon što su evakuisani u Kladanj, rekli su joj rekli da je njen muž zarobljen i odveden u logor “Rasadnik”, gdje je mučen.
“Dobila sam pismo iz Crvenog krsta negdje u zimu 1995. ili 1996. godine, gdje je on napisao da je u Rogatici“, rekla je svjedokinja, te dodala kako joj je svekar pričao da je saznao da ga je neki stražar po imenu Slaviša najviše tukao.
Posmrtne ostatke supruga Mehmeda Hajrića, koji je bio imam u Pročeplju kod Han Pijeska prije rata, našla je 2001. godine tokom ekshumacije masovne grobnice kod Rogatice.
Svjedokinja Fatima Zimić je ispričala da su njeni roditelji i brat živjeli u Rogatici do 1992., kada su pobjegli u Žepu, a padom tog mjesta, krenuli su konvojem ka Kladnju.
“Ispred Kladnja su razdvojili žene i muškarce, žene su pustili, a muškarce vratili u ‘Rasadnik’“, rekla je svjedokinja, navodeći da je među njima vraćen i njen otac Omer Delić.
Svjedokinja je rekla da je njen otac razmijenjen u januaru 1996., te da joj je rekao da je svakodnevno premlaćivan, a da su ga najviše tukli Nešković i Đerić – školski drugovi njene sestre i brata.
Ona je navela da joj je otac ispričao kako je čuo kada su izveli Mehmeda Hajrića i još jednog čovjeka.
“Babo je reko da su hodžu pretukli na smrt i odnijeli u vreći, a drugog ubili kod rijeke“, rekla je svjedokinja.
Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje počinjeno nad civilima u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.
Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali u svojstvu stražara u “Rasadniku”, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice, od kojih je većina bila starosti oko 60 godina, te dva maloljetnika, kao i više od deset lica kojima je bila potrebna ljekarska pomoć.
Na poziv Državnog tužilaštva odazvao se i svjedok Safet Kačević, koji je ispričao kako je njegov otac Jusuf bio u konvoju iz Žepe za Kladanj, odakle je skinut i odveden u “Rasadnik”, te razmijenjen početkom 1996. godine.
“Bio je izgubljen, sav modar, nije ništa pričao, samo plakao i govorio: ‘Ubili me’”, prisjetio se svjedok.
Tužilac Dževad Muratbegović pročitao je iskaz iz istrage svjedoka Jusufa Kačevića, koji je u međuvremenu preminuo, a kojem je opisao da je u Kladanjskim lukama skinut iz konvoja, odveden u Srednjoškolski centar u Rogaticu, a potom u “Rasadnik“, gdje je zarobljene, prema izjavi, dočekao Nešković, a stražari su ih počeli tući.
Svjedok je u izjavi naveo kako su ga najviše tukli stražari Šiljak, Franc i Slaviša Đerić, te da je njega i još jednog zatočenika Đerić natjerao da sa poda ližu so, a potom tražio od njih da mu ližu čizme.
Tužilac Muratbegović je pročitao iskaz svjedoka Idriza Hajrića u kojem je rekao da njegovov sin Mehmed nije bio vojno angažovan, te da je zarobljen u Bogušnici sa N-1 i odveden u “Rasadnik”, gdje je u augustu 1995. ubijen.
Državno tužilaštvo je saopćilo da odustaje od osam svjedoka predloženih u optužnici.
Suđenje se nastavlja 27. marta.