Behlulović Muhamed – Hapa, nekada vrsni fudbaler Mladosti kojeg je zbog vrhunskih kvaliteta u svoje redove vrbovao sarajevski Željezničar. Hapa je ipak bio privržen gradu i Mladosti i nije dugo izdržao u Želji. Hapu u Rogatici znamo i kao časovničara. Tim svojim hobijem i zanatom bavi se i danas. Pronašao sam ga na Ilidži i proveo nekoliko ugodnih trenutaka sa njim u društvu…..
Časovničar ”MLADOST”
Popravljanje časovnika nije nimalo lak posao, ali ja u njemu je Hapa pronašao i zabavu i hobi i nešto u čemu uživa. Osim toga ovaj zanat mu služi i da upozna nove ljude ali i da susreće stare poznanike, prijatelje, sugrađane.
Ja sam sasvim slučajno saznao da naš Hapa ima časovničarsku radnju na Ilidži i pošto sam imao dva sata da promjenim baterije i jedan da smanjim narukvicu uputih se pravo kod našeg sugrađanina.
Prvo što uočavate kada prilazite kiosku je naziv radnje MLADOST. Kaže Hapa kada sam došao u Opštinu da prijavim radnju kaže mi službenik koje će ti ime radnja nositi? A ja onako malo iznenađen pitanjem poslije desetak – petnestak sekundi rekoh Mladost. Gleda me službenik i onako malo se ko smješka pa me pita. Otkud ti to, ne izgledate mi baš mlado. Pa, bio sam fudbaler i cijeli svoj fudbalski vijek sam proveo u rogatičkoj Mladosti. To je bilo vrijeme fudbala i entuzijazma, vrijeme kada se igralo i za publiku i za raju i za grad. E zato ja radnji dadoh ime Mladost, da me podsjeća i na fudbal i na raju i na moj grad.
Pitam ga ima li posla a on kaže: Ma, ne mogu reći da nema ali nije to kao ranije. Posla je sve manje. Nekada je ljudima časovnik služio i 20 – 30 godina, a danas jedva godinu dvije.. Ljudi se odlučuju za varijantu jeftinijeg časovnika koji ne popravljaju, nego kada prestane da radi jednostavno ga bace, grad je pun Kineza i satova od 5-10 KM. Ali ako pogledaš I kupovnu moć stanovništva onda ova varijanta ne treba nikoga da čudi…
Ali imam stalne, mušterije, kojima nastojim udovoljiti i sa kvalitetom i sa cijenom. Mušterije koje ipak drže do nešto boljih i kvalitetnijih satova, a tus u i naši Rogatičani koji mi dolaze…
U radnji sam ljeti od ujutro do uveče a zimi sam tu svakodnevno otprilike 3 sata..
Poreske obaveze kao i kirija su velike, a radionica je izuzetno mala, što bi rekli čovjek se ne može ni okrenuti. I treba mi mjesečno 300 KM samo da platim kiriju za ovaj kiosk plus struja, porez i ostalo.
Skupština grada i država bi trebala da zanatlije stimuliše kako bi se ovaj posao proširio, kako bi se neko od omladine prihvatio ovog posla jer sve su prilike da će ovaj zanat vremenom izumrijeti ako se ovako nastavi…
Nezaobilazna priča bila je Mladost, Rogatica, rogatička raja, njegova djeca, unučadi ali i svakodnevnica ona naša politička a i o fudbalu i Želji je bilo riječi…
Hapa mi promjeni baterije i skrati narukvicu. Da platim rekoh. Kaže Hapa skračivanje narukvice ništa a dvije baterije dačeš mi samo onoliko koliko sam ih ja nabavio. E neće moći tako i jedva mu utrpah novac kojeg bi dao i kod nekog drugog časovničara.
Eto takav je naš Hapa nekada vrsni fudbaler kojeg je i Željo bio vrbovao u svoje redove a on zbog velike nostalgije i ljubavi prema gradu i Mladosti se vrati u svoje rodno mjesto mada su mu mnogi predviđali sjajnu karijeru.
Na kraju ako imate sat za popravku ili pak želite promijeniti baterije, il iste možda željni razgovora i nostalgične priče o Mladosti ili Rogatici a vi put pod noge i na Ilidžu (E.B. Čarlija do broja 36) kod našeg Hape, sve ćete to dobiti na jednom mjestu.