Rogatica,20.02.2010 godine.
Zima,dosadna sama po sebi,a još subota.Insan se ubija od dosade.Odlučih izaći malo u čaršiju. Ponesoh aparat,pa da slikam malo naš grad, kako bi poslao reportažu za moje Rogatičane i uveselio ih tamo negdje daleko od rodnog grada. Depresivno vrijeme i čovjek se osjeća bezvrijednim.
Idem niz Podhrid i poce da pada kisa,voda tece niz Podhrid kao nikada do sada, beli se dobro otopio snijeg pa voda navalila. Idem i razmisljam. Napravicu desetak slika i napisati nekoliko recenica o korzu rogaticke raje.Sa takvim razmisljanjem sam poceo slikati redom Toplik, dzamiju, carsiju, polahko stigoh do stare autobuske stanice i Arnautovica dzamije.
U tom momentu cu se glas: „Nemoj da taj aparat pregoris“. Okrenem se i pogledam i imam koga vidjeti, Dizda i njegova Sefika se smiju, pa uglas: “Bolan Zambi gdje si,nismo se vidjeli 20 godina. Tu sam ,odgovorih. Pozdravi smo se kako to dolikuje staroj raji i prijateljima koji se nisu vidjeli toliki vremenski period. Poslije pozdrava, zna se, pravo na kahvu .Dva sata smo sjedili , razgovarali o svemu i svacemu. Gledam Hasana Dizdarevica-Dizdu, nekako mi je ostao isti, ali na Sefiki se vide tragovi borbe za porodicu. Fiku dobro poznajem, radili smo skupa u Rotex-u. Vrijedna i radna,ali vrijeme je ucinilo svoje. Njemacka je naplatila svoj ceh, kicma je boli, pripremila je sve nalaze i sada kada se vrati u Njemacku mora ici na operaciju. Vesela narav,uvijek spremna na razgovor,smisao za humor su krasile Fiku, i vjerujte da je ostala ista. Dizda se pomalo bori sa secerom, ali se ne zali. Kaze Dizda : “Imam hvala Bogu sve, samo mi fail jedno,Rogatica i nikad mi dosta Rogatice”.
Istog je misljenja i Fika.
Pitah ga: “Ima li koga blizu od Rogaticke raje”? , rece mi da mu je Senad Hrustemovic najblizi i da je Senad u Minhenu. Vidja se sa dosta raje i svaki susret prodje u razgovoru o Rogatici nekad i sad.U razgovoru saznah da je mahsuz dosao u Rogaticu da obidje svoga dajdju Mehmeda Mesanovica-Karamana.
Razgovor i druzenje prodje izuzetno brzo, pominjala se raja, roditelji, skola, druzenja raje.Dizdi je bilo izuzetno drago kad je cuo da su Keva i Zika nadomak svoga praga u Podljunu.
Pozdravili smo se , ali sljedeci susret je sledece sedmice.
Zivi mi i zdravi bili dragi moji Dizdarevici.
