AUTOR: SEAD PEŠTO
Ja sam služio dvije vojske. Moj sin, nadam se, neće ni jednu. Valjda sam dovoljno odslužio i za njega. Dede mi, i otac služili po jednu, a ja dvije. Pravedno bi bilo da on ni jednu ne služi.
Ja sam imao četiri zastave. Onu sa petokrakom i uz nju onu crvenu, koja je išla uz grb sa dimnjacima. Onda onu sa ljiljanima. Danas imam ovu plavu i žutu, sa zvijezdama. Lagao bih kad bih rekao da sve nisu bile moje. Neka njemu ostane ova jedna, a one prije neka voli i poštuje. Ili neka neke samo voli, a druge neka samo poštuje. Kako on odluči tako ce biti.
Moj dedo i moj otac su vidjeli rat. I ja sam vidio rat, nikad ga više i niko ne vidio, pa ni moje dijete!
Ja sam volio i volim svoju zemlju i ostao ovdje. Izborom, ne zato što nisam imao gdje. Neka Svemogući pomogne da i moj sin ostane ovdje, izborom, a ne zato što mora.
Ja sam učio srpskohrvatski i Bogu hvala, dočekao da moje dijete uči Bosanski jezik. Da Bog da pameti svima, pa da poštuju tuđi izbor i tuđe pravo. Ja ga učim da svačije poštuje, ali da se za svoje bori.
Ja sam danas sretan u svojoj Domovini, u danu u kojem se trebamo upitati šta za Domovinu možemo učiniti. Jer sve što učinimo Domovini, učinili smo sebi i svojoj djeci. I ono dobro, i ono loše.
Milostivi Bože, ukaži nam kako da Domovinu učinimo sretnom, mladom i nasmijanom, a ne plačnom i krvavom. Neka Bosnu i Hercegovinu peru njene vode, kiše i snjegovi, njene rijeke, jezera i more, a ne krv njene djece i njenih najboljih sinova i kćeri.
Bože, ukaži nam kako da sačuvamo i učinimo boljim svoju Bosnu i Hercegovinu, svoju Domovinu!
Dobri ljudi, sretan vam Dan državnosti Bosne i Hercegovine! Smrt Fašizmu i sloboda narodu…